Page 67 - Ilijada
P. 67

Homer: Ilijada



                              Pogledav s pergamske kule i poviče vikom Trojancem:
                                                                                   30
                              "Diž'te se vi, konjokrote Trojci, i nemojte uzmać
         510                  Argejskoj vojsci u boju, jer gvožđe nije ni kamen
                              Njihova koža, da mjedi odoli, što pros'jeca meso,
                              Nije u boju Ahilej, ljepokose Tetide čedo,
                              Već on kod lađa kuha u sebi srdobonu srdžbu."
                                 Tako iz grada bog strahoviti kliče. Ahejce
         515                  Potakne Zeusova kći, kod Tritona rođena, slavna
                              U čete zalazeći, gdje sustajat viđaše ljude.
                                 Tad Amarinkeju sina Dioreja sputi sudbina,
                              Jer ga udari kamen oštrljati u gol'jen desnu
                              Uz gležanj, i to ga tračkih junaka vojvoda zgodi:
         520                  Piroj, Imbrasov sin, što iz Enosa došao bješe.
                              Sasvim mu obje žile od grdnog se kamena zdrobe,
                              Zdrobe se kosti, i on se u prašinu sruši natraške,
                              Spram prijatelja ruku i jednu i drugu pruži
                              Izdišući, al' k njemu pritrči, koji ga rani,
         525                  Pirotej te u pupak njega probode i sva crijeva
                              Na tle se saspu, i mrak se navuče na oči njemu,
                              Piroj odleti, a Toas Etolac ga u prsi kopljem
                              Nad sisom žgodi, i mjed se zabode u pluću njemu;
                              K njemu priskoči Toas, iz prsiju silno mu koplje
         530                  Istrgne, zatijem mač povuče oštri i njemu
                              Rine u trbuh baš po sredini i život mu uzme,
                              Oružje ne skine s njega, jer drugi ga opkole trački
                              Perčinaši, koplja u rukama noseći duga;
                              Ako je i bio velik i snažan i ponosit Toas,
         535                  Oni ga potisnuše, i on otetura uzmakav.
                              Jedan se uz drugog tako u prašini otegnu oni,
                              Jedan Tračanom vođ, mjedenhaljam drugi Epejcem,
                                                                                31
                              Uz njih dvojicu mnogi još i drugi ubiti biše.
                                 Tko bi došao med njih, da zabavi ne bi već imo,
         540                  Ako bi čitav bio i neranjen oružjem oštrim
                              Šeto po vojsci, te po njoj Atena bi Palada njega
                              Vodila za ruku hvativ odbljajuć strelama nalet,
                              Jer dan onaj su mnogi Ahejci i mnogi Trojanci
                              Ničice pali u prah otegnuv se koji uz kojeg.











               30  508. Apolon gleda s pergamske kule, upravo gleda iz svoga hrama što ga je imao ondje; taj se hram
               spominje u 5. pjev., st. 446.
               31  537. Piroj je vođa Tračana (vidi 2. pjev., st. 844.), a Diorej Epejaca (vidi 2. pjev., st. 622.).


                                                                                                       67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72