Page 77 - Ilijada
P. 77

Homer: Ilijada



                              Tada se grlati bojnik Diomed prodere nad njom:
                              "Iz rata, ograšja daj se ukloni, Zeusova kćeri!
                              Zar nejunakinje žene što varaš, nije ti dosta?
         350                  Ako se u rat budeš miješala od rata mislim
                              Da ćeš se zgražati ti, i daleko li čuješ o njemu."
                                 Reče, a ona se sva prenemažući otiđe strašno
                              Pateć, al' Irida nju vjetronoga uze iz vojske,
                              Jadnu je bolnu iznese, pocrni koža joj krasna.
         355                  Aresa naleta nađe gdje od bojišta na strani
                              Lijevoj sjedi, a koplje u magli mu bješe i konji
                              Njegovi brzi, - tad ona na koljena pred bratom padne
                              Tražeći, moleć ga mnogo za konje s načelkom zlatnim:
                              "Mili oj brate, ti me ded primi, dajder mi konje,
         360                  Da se vratim na Olimp, gdje sjede besmrtni bozi
                              Ljuto me rana boli, a smrtni me obrani čovjek:
                              Tidejev sin, u borbu bi on i s ocem nam Zeusom!"
                                 Reče, i Ares joj da sa načelkom zlatnijem konje;
                              U kola popne se ona, a u srcu bijaše sjetna,
         365                  S njom se i Irida popne te uzde u ruke uzme;
                              Ošine konje, da bježe, i oni hotno  polete,
                                                              18
                              Brzo na vrletni dođu na Olimp, gdje bogovi sjede,
                              Tamo ustavi konje vjetronoga Irida brza,
                              Otpregne od kola njih i hrane im besmrtne baci.
         370                  Tad Afrodita divna na krilo padne Dioni,
                              Materi miloj svojoj, a ona zagrli kćerku,
                              Rukom je pogladi i r'ječ izustivši prozbori ovu:
                              "Koji te nebeski bog uvrijedio tako badava,
                              Kćerce, kanda si zlo učinila kakovo javno?"
         375                     Riječ odgovori njoj Afrodita, nasmješljivka mila:
                              "Rani me Tidejev sin Diomed prehrabri junak,
                              Jer sam nosila milog iz borbe sina Eneju,
                              Koji je meni mnogo od sviju miliji ljudi.
                              Sada se ne kolju s Ahejci strašno Trojanci,
         380                  Nego se Danajci već i s bozima besmrtnim bore."
                                 Boginja uzorita Diona odgovori njojzi:
                              "Strpi se, dijete moje, iako si tužna, pregori,
                              Jer od ljudi mi domari olimpski mnogi
                              Stradasmo, jedni drugim zadajući nevolje teške;
         385                  Trpljaše nekad i Ares, kad Ot ga i kršni Efijalt,
                              Dva Alojeva sina, u okove svezaše jake.
                              Trinaest bijaše svezan mjeseci u mjedenom sudu;
                              Tad bi nezasitni bojnik u sudu propao Ares,
                              Ali Eeribeja krasotica, maćeha onih,
         390                  Prokaže Hermiji to, a Hermija onog ukrade,
                              Koji je ginuo već u okovma pritisnut teškim.
                              Trpljaše također Hera, kad u sisu desnu je junak

               18  366. "hotno", tj. hoćko.


                                                                                                       77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82