Page 73 - Ilijada
P. 73
Homer: Ilijada
Ono je Tidejev sin junačina, sve mi se čini,
Poznajem ja mu cijev na kacigi, poznajem i štit,
Vidim mu konje; al' nije li bog, zacijelo ti ne znam.
Ako l' je Tidejev sin to junačina, kao što mislim,
185 Nije daleko bog od bijesna njega, već stoji
Blizu besmrtnik koji po plećima obavit mrakom
I on je strijelu od njeg odvratio, koja ga šćaše.
Ta ja se na njeg strijelom nabacih te njome pogodih
U rame desno njega u ispupak oklopa naskroz;
190 Mišljah, da ću ga tad k Aidoneju poslati bogu,
Ali ga ipak ne ubih! Od bogova neki je srdit.
Nemam se popeti na što, jer konja nemam ni kola;
Al' u Likonovu domu jedanaestora imadem
Nova novcita kola lijepa složena prvom,
195 Prostrta pokrovima, i konja su dva u zapregu
Uz kola svaka te bijeli pir sa krupnikom zobiju.
Mnogo dakako mene starina je kopijanik Likon
U kući hubavoj svajoj opominjo, u boj kad pođoh,
Govoreći, na konje i na kola neka se popnem,
200 Tako u bojeve ijute da narod trojanski vodim;
Ali ga slušao n'jesam - a koliko bolje bi bilo! -
Konje sam čuvao te, da im ne bi ponestalo krme,
Ako se zatvore ljudi , a oni su navikli jesti
9
Obilno. Tako sam došo u Ilij pješke bez konja;
205 Luk mi uzdanje bješe, al' od njeg kanda mi nema
Pomoći; na dva sam već boljara strijeljao eno,
Jedan je Tidejev sin, a Atrejev drugi, - pogodih
Oba doduše i krv izvabih, al' ih razdražih.
Na zlu sam sreću luk krivuljasti skinuo s klina
210 Onoga dana, u koji u Ilij sam vodio ljupki
Trojanske čete i time ugađao Nektoru divnom.
Ako se vratim kući i očima ugledam svojim
Svoju domaju i ženu i visoku veliku kuću,
Odmah glavu junak tuđinac odsjeko meni,
215 Ako rukama ovaj ne rastrgam luk i u oganj
Ako ga ne bacim jaki, kad zalud na putu me prati!"
Njemu trojanski vođ Eneja prozbori ovo:
"Nemoj govoriti tako (drugačije ni biti neće),
Prvo nego se nas dva junaku tome nasuprot
220 Došavši s konjma i s kolma ne ogledamo sa njime.
Nego u moja kola uziđi, onda ćeš vidjet,
Kakvi su Trosovi konji i kako umiju dobro
Poljem ovuda onuda u potjeru ići i trčat;
Oni će i nas spasti i s nama će pobjeći u grad,
225 Slavu li dade Zeus Diomedu, Tideja sinu.
Nego prihvati bič i uzde blistave primi,
9 203. "Ako se zatvore ljudi", tj. u gradu kad ih neprijatelji podsjednu.
73