Page 141 - Odiseja

Homer: Odiseja

Onda se napreže opet i tura, iz svih mu uda
600 Izvire znoj, i prah se nad glavom njegovom diže.

E. Heraklo. 601—626.

Tàkōđer vidjeh snažnog Heràkla, utvaru samo,
Jer sam obilno on se med bozima besmrtnim časti,
Hebu gležanja krasnih imade tamo za ženu,
Zeusa velikog kćer i Here obute zlatom.
605 Okolo njega mrtvaci zašute kakono ptice,
Na sve se strane razlètē; a noći naličan crnoj
Luk go drži on, na tetivi strijela mu stoji,
S groznim pogledom sad izbacit je čini se da će.
Strašna prekòramica na prsima stoji Heràklu,
610 Remen zlatan je to, a na njèmu čudesna djela:
Medvjedi, veprovi divlji i plamenih očiju lavi,
Bitke i borbe i sječe i ljudska krvoprolića.
Poslije remena tog né izradio nikada ljepšeg,
Tkogod je remen taj vještìnōm načìnio svojom!
615 On me prepozna odmah, čim ugleda očima mene,
Stane ga jauk, i ove progovori krilate r'ječi:
»»Zeusovo čedo, domìšljat Odiseju, sine Laèrtov,
Jadniče, valjada i ti sudbinu prehudu tegliš,
Kako sam trpio ì jā, kad bijah pòd sūncem žarkim.
620 Zeusa bio sam sin Kronióna, al' imađah jade
25
Trpjeti nebrojene, jer mnogo sam gorem junaku
Predan u službu, a on je zadávō mi poslove teške.
26
Jednoć me poslao on, odávdē dà psa dovedem,
Ne znajuć, koji bi bio za mène posao teži;
625 Al' psa uzeh ja u Aída te ga donesoh,
Sjàjnōkā mene Atena i Hermija pratiše tada.««

13. Povratak s Okeana. 627—640.

Tako mi reče Heràklo i ȕ dōm ode Aídov,
A ja ostanem ondje i počekam, neće li jošte
Doći ikoji vitez od onih, što umr'ješe nekad.
630 Ì jā davnašnje ljude zamòtrih, koje sam htio;
27
Slavne sinove božje Pirìtoja, Teseja vidjeh.
Ali se tada na iskup mrtvácā kupljahu čete
S bukom golèmōm, te mène bljedòća osvoji ȉ strāh,
Da mi Persefonéja ne pošalje ponosna glavu
635 Strašne grdosije Gorge iz dvora boga Aída.
Brzo otiđem k lađi, zapovjedim druzima svojim,

25 621. »gorem junaku«, tj. Euristeju, mikenskom kralju.
26
623. »psa« — misli se Kerber, no to ime Homer nigdje ne spominje.
27
631. Tesej, sin Posidonov, i Piritoj, sin Zeusov, bili su nerazdvojivi prijatelji; oni su živi, kao i Odisej,
sišli u podzemni svijet da otmu Persefonu.
141