Page 17 - Odiseja
P. 17

Homer: Odiseja


                                                                                 5
            120                  Ni za Mikenu, s krasnim vijencem, za Tiru, Alkmenu;
                                 Pameću ne bješe od njih ni jedna Penelopi ravna,
                                 Ali se svojemu dobru ni ona dovila nije), —
                                 Dotle će tebi prosci izjedati blago i živež,
                                 Dokle mislila bude ovako, kako joj bozi
            125                  U srce misao meću. Doduše veliku slavu
                                 Time si stječe, al' tebi imutak veliki gubi;
                                 A mi se nećemo razić na posle ni drugamo ikud,
                                 Dokle ne pođe za kog Ahejca, za kojega hoće.«
                                    Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
            130                  »Kako ću na silu onu, Antinoje, iz kuće odgnat,
                                 Kojano mene rodi i ȍdgoji? Otac u zemlji
                                 Tuđoj je živ ili mrtav; naplatit Ikàrija mučno
                                 Bit će mi, ako mu mater po svojoj pošaljem volji.
                                                      6
                                 Tada mi eto jada od oca  jednih, a druge
            135                  Bog će mi dati, kad mati zazove Erinije strašne
                                 Iz kuće izlazeći; od ljudi mi zamjere eto.
                                 Zato joj riječi takve izustiti nikako neću.
                                 A vas ako li možda u duši štogod'jer boli,
                                 Iz kuće vi mi se sel'te i gozbe spremajte drugdje
            140                  Trošeć imutak svoj naizmjèncē po kućama svojim.
                                 Ako l' vam pak se čini, ugodnije da je i bolje
                                 Čovjeku jednom rastočit imutak sve bez računa,
                                 A vi ga troš'te, ali ja ću zazivat bogove vječne,
                                 Ako li daje Zeus, te ima naplate djelu,
                                                                        7
            145                  Ne bi l' bez osvete vi u mojoj propali kući.«
                                    Reče Telemah, i njemu gromoglasnog po volji Zeusa
                                                                    8
                                 Do dva orla sa vrha planine tada polètē.
                                 Uz vjetar letješe oni obojica isprva leteć
                                 Jedan uz drugog blizu na krilima vijuć se svojim.
            150                  Al' kad iznad sredine punòglasnē skupštine dođu,
                                 Oni zaokruže krug i učestaju mahati krilma,
                                 Poglednu na glave svima i na zlo im slutiti stanu,
                                 Noktima jedan drugom odrpaju šije i lica,
                                                     9
                                 Zatim na desnu stranu  polètē višè kūćā gradskih.
            155                  Ljudstvo očima ptice kad opazi, čudit se stane
                                 Te se u srcu svojem domišljat, što šćaše da bude.
                                 Tada Mastorov sin Haliterso, viteški starac,
                                 Počne govoriti njima; nadmašio je vršnjake
                                 Ptičji poznájūći let i budúćnōst umijuć kazat;

                   5  120. Mikena je kći Inahova po kojoj je nazvan istoimeni grad; Tira je majka nekoliko poznatih heroja,
                   npr. Neleja. Pelije, Esona i dr., a Alkmena žena kralja Amfitriona, glasovita je u grčkom mitu kao majka
                   heroja Herakla.
                   6  134. »od oca«, tj. Ikarija, oca Penelopina, kojemu bi Telemah morao po tadašnjem običaju vratiti sve
                   svadbene darove Penelopine kad bi mu kćer poslao natrag u roditeljski dom.
                   7
                     139—145. Ovi su stihovi već bili u 1. pjev. st. 374—380. Vidi o ponavljanju stihova bilješku u 1. pjev. st.
                   80.
                   8  147. Orao je ptica Zeusova i njegov glasnik. Kad Grci nakon molitve ugledaju orla u visini, shvaćaju to
                   kao povoljan znak.
                   9
                     154. »na desnu stranu« — to znači prema istoku; promatrač ptičjeg leta okrenut je za vrijeme promatranja
                   prema sjeveru te ima istok na desnoj strani, a sve se pojave na toj strani smatraju povoljnima.

                                                                                                       17
   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22