Page 238 - Odiseja
P. 238

Homer: Odiseja


                                 »»Ne boj se ništa, o kćeri Ikàrija slavnog daleko,
                                 Nije to san, već zbilja, i tako tebi će biti:
                                 Guske su prosci, a jâ sam otòič orao bio,
                                 A sad muž sam tvoj, i k tebi se vraćam evo,
            550                  Pa ću proscima svima sudbinu don'jeti grdnu.««
                                 Tako mi reče, te slatki i medeni pusti me sanak,
                                 A ja se ògledām ì sve u dvoru opazim guske
                                 Kako na istom mjestu iz korita pšenicu zoblju.«


                               B. Penelopa navješćuje natjecanje lukom. 559—604.


                                    Njoj odgovarajuć ovo Odisej dosjetljivi reče:
            555                  »Nije drukčije, ženo, mogúće san istumáčit
                                 Niti ga drukud navijat, — ta izreko sam je Odisej,
                                 Kako će sve se izvršit, i proscem se pomalja propast,
                                 Niti će ikoji smrti i Kerama moći utèći.«
                                    Mudra Penelopa njemu ovako odgovori na to:
            560                  »Sana zaludnih ima, o tuđinče, ima ih ludih,
                                 Te se po njima sve ne izvršuje ljudima smrtnim.
                                 Dvoja su vrata, kroz koja izilaze ništavi sanci:
                                                                       11
                                 Jedna su od rogóvā, a drȕgā od b'jele kosti;
                                 Koji idu kroz vrata od rezane bijele kosti,
            565                  To su prevarljivi sni i lažne doglašuju r'ječi,
                                 Koji na ona glatka na rožana izlaze vrata,
                                 Oni javljaju prȁvo, kad čovjek vidi ih koji.
                                 Nego mislim, da nije odátlē došao meni
                                 Strašni san, da mene razvèselī ȉ sīna moga!
            570                  Drugo u srce spravi, što sada mislim ti reći.
                                 Evo i zore već nepomènicē, koja će mene
                                 Od kuće odgnat mužèvljē! jer sad ću odrediti borbu:
                                 Metnut ću sjekire ja, što u dvorima svojim je nekad
                                 On ih poređo ko rebra lađènā, dvanaest na broju;
            575                  On je stojeć daleko krozà njīh gađao str'jelom.
                                  À tō ću natjecanje odrediti proscima sada,
                                 Pa tko rukama svojim tetívu najlakše zapne
                                 I tko kroz sjekire sve po redu izmetne str'jelu,
                                 Za tog bih htjela poći i ovu ostavit kuću
            580                  Svojega vjerenog muža veòma krasnu i punu
                                 Blaga, i nje se mislim i u snu sjetiti kadgod.«
                                    Njoj odgovarajuć ovo Odisej dosjetljivi reče:
                                 »Čuj me, Laèrtova sina Odiseja čestita ženo!
                                 Nemoj okl'jevati više i u kući borbu odredi,
            585                  Jer će se ovamo prije domišljati vratit Odisej,
                                 Negoli prosci lûk opipavajuć glatki tetivu
                                 Mognu zapeti za nj i izmetnut kroz gvožđe str'jelu.«
                                    Mudra Penelopa njemu ovako odgovori na to:
                                 »Da me, tuđinče, ti sjedéći u dvòrani hoćeš
            590                  Zàbavljat, ne bi se san po očima prosuo meni.

                   11  563. Ovo o sancima preuzeo je Vergilije u Eneidi 6. pjev. st. 893—896.

                                                                                                       238
   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243