Page 243 - Odiseja

Homer: Odiseja

Al' si zagrmio glasno sa zvjezdanog svojega neba!
Nigdje oblaka nema, pokazuješ znamenje nekom;
115 Daj izvrši i meni siroti, što ću ti reći:
Zadnjom i posljednjom danas u domu Odiseja divnog
Ljubljenu gozbu nek prosci imadu, koji su meni
4
Pobili koljena moja srdòbōnōm mukom i trudom,
Kȍliko meljem im brašno, al' posljednjom ručali danas!«
120 Čestitoj besjedi toj se i Zeusovu gromu Odisej
Divni povèselī misleć osvetit se zlicama onim.

b. Euriklija i Telemah. Priprave za natjecanje. 122—159.

I druge sluškinje tad se u kraljevskim dvorima krasnim
Ìzbūdē ì stanū vječni na ognjištu užizat oganj,
A bogoliki junak Telemah iz kreveta skoči,
125 Nadjene haljine na se i nȁ pleći naoštren baci
5
Mač i na noge b'jele privezavši potplate krasne
Koplje ubojno primi s oštrícem od mjedi ljute.
Pođe i stavši na prag Eurìkliji reče ovako:
»Kako je posteljom, majo o draga, jelom i pićem
130 Počašćen u kući stranac? il' možda zanemaren leži?
Jer mi je takova mati, iàko je pametna vrlo:
Ona čovjeka časti nasùmcē, koji je gori,
A drugog, koji je bolji, bez gošćenja znade otpustit.«
Mudra Eurìklija njemu ovako odgovori na to:
135 »Mati je nedužna tvoja; ne krivi je sada, o sinko.
Sjedio tu je tuđinac, i vina je do volje pio,
Nije tražio više ni hrane, kad pitaše njega.
Ali kada je već poželio počinka ì sna,
Ona sluškinjam reče, nek njemu postelju nastru:
140 Nego kako je on veòma nesretan, jadan,
Nije na krevetu htio ni jastucima da spava,
Već u trijemu je zaspo na runima ovčjim i kȍži
Volujskoj nèčinjenōj, a mî ga pokrismo strukom.«
Reče, — i iz kuće ode Telèmah mjedeno koplje
145 Držeć u ruci i pseta brzònoga dva još za njime,
Med nazuvčare Ahejce u skupštinu ode Telemah.
Sluškinjam poviče tad Eurìklija, ženskinju dika,
Kojano Opa kći Pisenorova sina je bila:
»Na noge sada, te jedne pomètite dvorove brzo,
150 Al' ih pokropite prije; na stoce građene krasno
Sȁgove crvenē bác'te; a drȕgē òtrite rêdom
Spužvama stolove sve i krčage, dvoušne vrče
Hubave očistite, a jedne pođ'te na izvor
Te donesite vode, al' po nju hodite brže,
155 Jer će se brzo prosci u domu ovome naći,

4
118. »pobili koljena«, tj. oduzeli svu snagu.
5 125.—126. »nȁ pleći... mač« — vidi 2. pjev. st. 3.

243