Page 42 - Odiseja

Homer: Odiseja

Budu pametne glave, prvaci da budu na koplju.
Sad se okanimo plača, u koji se dasmo otòič,
Opet se večere sjet'mo, i na ruke nek nam se voda
Lije; i ujutru rano za razgovor vremena meni
215 I Telèmahu bit će, da jedan zbȍrīmo s drugim.«

D. Večera. Pripovijesti o Odiseju. 216—305.

Reče, i njima tad Asfalìōn polije ruke,
Nàočitōg junaka Menelaja službenik brzi.
Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni.
Helena, Zeusova kći, tad nečem se domisli drugom:
220 Nekakav ustuk baci u vino, od kojega pȉše,
Ustuk od tuge, od srdžbe, od spomena svakakvih zala.
Tko bi gucnuo njega iz vrča, u kojem se sm'ješo,
Tome cio se dan odronila ne bi niz lice
Suza ni jedna, ni otac da umre njemu il' mati,
225 Ili miloga sina da mačem sijeku pred njime
Ili njegova brata, i očima sve to da gleda.
Takove ustuke moćne i dobre Zeusova kći je
Imala, koje je njoj Polidàmna, Tonova žena,
Bila u Egiptu dala, gdje zemlja žitòrodnā nosi
230 Ustuke mnoge ljudma na dobro, mnoge i na zlo,
Gdjeno svakoji ljekar nadvisuje umještvom svojim
9
Ostale ljude, jer tamo ljekari su rod Peeónov.
I kad ùstuka ȕlī, zapòvjedī tòčiti vino,
Onda započne riječ ovako počev govorit:
235 »Atride, gojenče Zeusov, Menelaje, i vi otácā
Sinovi valjanijeh, — sad ovome Zeus, a sad onom
Dobro udjeljuje i zlo, jer svašta učiniti može;
Sad se gòstite tu u dvorima sjedeć i dušu
Pričanjem zàbavljājte, jer nešto ću zgodno vam kazat.
240 Ne bih vam sve izbrojila ja, iskazala ne bih,
Koje je bojeve sve Odìsēj mukòtrpnì bio,
Nego što je snažan uradio, podnio što je
Na polju trojanskome, gdje mučiste muke Ahejci.
Pošto se istuko sam i nagrdio udarci sebe,
245 Oko raménā ružne navuče krpetine kò rob,
Uđe u dušmanski grad, gdje širokih ulica kažu,
Tajeć se, tko je, a nalik na čovjeka drugog se stvori,
Prosjaka, kakova nikad kod ahejskih ne bješe lađa.
Nalik na takova uđe u Troju, a slutio nitko
250 Nije, tko je, al' ga i u tom ruhu prepòznah,
Pa ga pitah koješta, al' lukavo izmicat stane.
Nego kada ga dadoh okupat i namazat uljem
I u haljine druge obúći, kad tvrdom se vjerom
Zavjerih njemu, prokazat da neću Trojancima njega,

9
232. Peeon je ljekar bogova na Olimpu; po njemu se svi liječnici u herojsko doba nazivaju njegovim po-
tomcima.

42