Page 63 - Odiseja
P. 63
Homer: Odiseja
Zatim na ozib čamac u pȕčinu porinu divnu.
Četvrti bijaše dan, i svȅ već svrši Odisej,
Peti ga pak od sèbe Kalìpsa opravi divna,
Pošto ga oprala bila, u mirisno ruho obúkla.
265 Crnog mu boginja vina u mješinu ulije jednu,
Vode u veliku drugu; u tórbu hrane mu zatim
Metne i drugih jela dodade, obilno svega.
Još mu i vjetar pusti, nek toplo i povoljno duše;
Vjetru se radujuć divni Odisej razapne jedro,
270 On je upravljo vješto na krmilu sjedeć, i tada
Na kanje nije se njemu spuštavao san, jer Plejáde
Motraše on i Boóta, što zahodi kasno, i k tome
Medvjeda, kog još zovu i Kola, koji se vrti
9
Na mjestu istome sveđ, Orióna neprestano gleda,
10
275 On od zvijezda se svih u Okèanu ne kupa nikad.
Boginja ùzoritā Kalìpsa Odiseju reče,
Da od Medvjeda brodeć po pȕčini nal'jevo drži.
Tako po pučini on sedamnaest brođaše dana.
A osamnaesti već se sjenovita pomole brda
280 Feačke zemlje odándē, odáklē mu najbliže bješe:
Ko štit ona se njemu na plavetnom učine moru.
Kad li Zemljòtresac jaki s daleka sa Solimskih brda
11
Iz Etìopskē iduć Odiseja spazi da brodi,
Tako se učini njemu, te ljutit sve više u duši
285 Mahnuvši glavom ovo progovori svojemu srcu:
»Ao, drugačije bozi Odiseju smisliše udes,
Dok med Etìopcī boravljah ja! Približio eto
Već se je feačkoj zemlji, odakle mu daje sudbina,
Da se iz zamke b'jede izvuče, koja ga snašla.
290 Ali još ću se, kažem, po b'jedama nagnati njega.«
Reče i oblake skupi Posìdōn i rukama zgrabiv
Ostve uzmuti more; od svakakvih vjetrova digne
On tad olúje sve te zajedno zemlju i more
Pokrije ȍblācima; s nebésā ȉ nōć se spusti.
295 Podjedno padnu Euro ì Noto ì ljūtī Zefir
I s njima rođeni Borej u eteru, valjajuć vale.
12
Tada koljena klonu Odiseju ì milō srce,
On se ozlovolji ì svōm progovori junačkom srcu:
»Jadna li mene, što ima zadèsit još napokon mene?
300 Sada se bojim, da nije prorèkla boginja pravo,
Koja mi reče, da imam na pučini trpjeti jade
Prije negoli dođem u očinsku zemlju, i sada
9 274. Pjesnik kaže da se zviježđe Medvjed vrti uvijek na istome mjestu i oštro motri Oriona, jer da je on
zapravo lovac (vidi st. 121) koji bi mogao ustrijeliti »medvjeda«. Zanimljivo je da su imena zvijezda uzeta
većinom iz područja lova kao najstarijega ljudskog zanimanja, a djelomično iz područja zemljoradnje ko-
jom su se ljudi počeli baviti nešto poslije.
10 275. Smisao je da Orion jedini od zvijezda nikada ne zalazi, tj. ne spušta se ispod horizonta u Okean koji
okružuje zemlju. To vrijedi i za sve ostale zvijezde sjeverne hemisfere.
11
283. »Iz Etiopske« — tamo je, prema st. 22. u 1. pjev., otišao na gozbu.
12 297. »koljena klonu« — vidi 4. pjev. st. 703.
63