Page 82 - Odiseja

Homer: Odiseja

Ako l' se ikoji nas pojedinac s njima na putu
205 Sastane, ne krije sebe, jer bliža smo s njima rodbina,
Kao i Kiklopi što su i divlje gigantsko pleme.«
Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
»Drugo mi štogod misli, Alkìnoje, jer ja ti nisam
Besmrtnicima sličan, vladarima širokog neba,
210 Uzrastom ni stasom svojim, već na ljude nalik sam smrtne.
Koje znadete ljude, veòma mnogo da zala
Podnose, s njima bih svoje ispòredit mogao jade.
Još bih vam mogao više kazivati nevolje svoje,
Koje li sve pretrpjeh po odredbi bògōvā dosad;
215 Nego mi večerati jadníku ovakvome dajte;
Većeg pasjaluka drugog od želuca mrskoga nema,
Koji nikome ne da zaboravit za se, — ni onom,
Koji se muči muka i žalost ima u duši.
I ja sam tako jadan u duši svojoj, al' jela
220 Želudac jednako traži i pića te čini, da ništa
13
Ne mislim, što god pretrpjeh, i samo se napunit hoće.
Nego se u osvit zore požurite, pak ćete mene
Nesretnika u moju dovèsti očinsku zemlju,
Koji se napatih mnogo. Kad ugledam svoje imanje,
225 Sluge i velik dom i visoki, onda nek umrem!«

B. Odisej pripovijeda svoje posljednje doživljaje. 226—297.

Tako im reče, a oni povlađujuć reku, tuđinca
Toga da na put treba opremit, jer pravo je reko.
Vino kad izliju već i po svojoj se napiju volji,
Onda spavati pođu, gdje kojega bijaše kuća,
230 A u dvòrani òsta Odìsēj divni, — Aréta
Sjeđaše uza nj i kralj Alkìnōj bogòlikī s njome,
Tada sluškinje stanu rasprémati gozbeni nared.
Onda riječ govorit bjeloruka stane Aréta,
Vidjev ogrtač na njèmu i košulju, lijepo ruho.
235 Sve to prepozna ona, jer s dvorkinjama ga otka.
Besjedu započne s njim i progovori krilate r'ječi:
»Ja ću te, tuđinče, sama zapitati najprije ovo:
Tko si, odakle si ti? odijelo tko ti je dao?
Nisi li rekao sam, da si morem amo doluto?«
240 Njoj odgovarajuć ovo Odisej dosjetljivi reče:
»Teško je, kraljice, jade da kazujem svoje po redu,
Kojih su sila na me navalili nèbeskī bozi;
Nego da kažem što pitaš i razbireš tî sad od mène.
Ȕ moru ima dalèko Ogìgija, nekakav otok,
14
245 Gdjeno boginja strašna Kalìpsa prijevarna živi,
Boga Atlasa kći ljepòkosā, s kojom se nitko

13
215—221. potonja su interpolacija jer je Odisejev glad nakon st. 177. neopravdan.
14
245. Kalipsa je »prijevarna« zato što je različitim sredstvima nastojala da Odiseja trajno zadrži na svom
otoku.
82