Page 80 - Odiseja

Homer: Odiseja

Zefir neprestano duše, te rastu i bujaju stabla.
120 Kruška za kruškom zori, za jabukom jabuka zori,
Jedan za drugim grozd i jedna za drugom smokva.
Tu je Alkìnoja kralja plodòrodnī zasađen voćnjak,
Jedni se grozdovi suše u prisoju na mjestu ravnu
— Dio je voćnjaka to, — a grozdove trgaju druge,
125 Neke tiješte već, a sprijed su nezreli grozdi,
Koji se trijebe tek, a neki se počinju crnjet.
Na kraj voćnjaka toga u redu su gredice pune
Povrća svakojakog, što njime vazda se kite.
Dva su izvora ù tom voćnjáku, jedan po njèmu
130 Svemu se lije, a drugi ispòd praga dvorišta teče
Prema visokoj kući, gdje ljudi crpaju vodu.
Takovi dari božanski u dvoru Alkìnoja bjehu.

7. Prva večer u Alkinojevim dvorima. 133—347.

A. Alkinoje dočekuje lijepo Odiseja. 133—225.

Stane divni stradálac Odisej i gledaše sve to;
A kad razgleda sve u duši, onda će brzo
135 On preko praga stupit u kraljevsku kuću unútra.
U kući feačke on čelòvođe mudre zatèče
8
Gdje skoròteči bogu oštròvidnōm liju iz vrča,
Posljednjem lijahu njemu, kad počinut mišljahu veće.
Kroz kuću stane koračat Odisej, divni stradálac,
140 Silnom ogrnut maglom, u koju ga zavi Atena,
Dokle ne dođe glavom k Aréti, k Alkìnoju kralju.
Tada Aréti Odìsēj objèručkē koljena hvȁtī,
I tad se istom magla sa njèga raspe božanska.
Svi tad umuknu mukom junaka u kući spaziv
145 Te se divljahu motreć; Odisej zamoli tada:
»Evo, Areta, kćeri Reksénora sličnoga bogu,
Grlim tvojemu mužu i tebi koljena patnik
I tim gostima tvojim; blagòdat im bogovi dali
Za života, i svȁkī u domu dječici svojoj
9
150 Ostavio imútak i narodnu svu darovnìnu.
Ali mi spremajte pratnju, da kući dođem što brže.
Jer već odavno trpim od svojih udaljen dragih.«
10
Tako rekav Odisej u pepeo k ognjištu sjedne
Plamenu blizu, i oni umuče svi i zašute.
155 Napokon prozbori riječ starina vitez Ehènēj,
Koji stariji od svih Feáčānā bješe i zborom

8
137. Na kraju gozbe prinosili su žrtvu ljevanicu Hermiji kao božanstvu koje donosi miran i ugodan san;
vidi 5. pjev. st. 47.
9
150. »narodna darovnina« jest posjed što su ga geronti dobivali od naroda kao počasni dar; on se smatra
obiteljskim privatnim vlasništvom pa je kao takav nasljedan.
10 153. Kućno ognjište, posvećeno središtu cijele kuće, služilo je kao utočište pribjegarima.

80