Page 90 - Odiseja

Homer: Odiseja

170 Govori, bog mu daje milòtu u svemu, i ljudi
Svi ga motre s veseljem: on govori postidno, milo,
Govori sigurno on, u skupštini odličan ljudskoj,
A kad prolazi gradom, sve motre ga ljudi ko boga.
Drugi je spoljašnošću na vječite bogove nalik,
175 Al' ne zaodješe bozi milotom besjede njemu;
Tako je izvrsno tvoje i obličje, nȉ bōg ga ne bi
Bolje načiniti mogo, a razumom svojim si prazan!
Ti si u grudima mojim uzbunio srce mi svojim
Nezgodnim besjedama. U borbama nisam ti nevješt,
180 Kao što govoriš ti, već mislim, med prvima da bjeh,
Dok sam se u godine i u šake uzdao svoje.
Al' sad me nevolje ì zla obùzimljū, sila pretŕpjeh
U bitke junačke mnoge i valove ulazeć mučne;
Nego ću, ako i mnogo postradah, zaći u borbu,
185 Jer si me ujeo r'ječju i njome si zadio mene.«
Reče i skočiv onako u plaštu uhvati kolut,
Veći i deblji kolut i krupniji, nego je bio,
Kojim se metahu dotad Feáčani. Kolut Odìsēj
Dobro zavitla tad i iz ruke žilave baci,
190 A kad zauji kamen, Feáci, brodari na glasu,
S veslima dugim veslači, tad k zemlji pognu se redom.
Kȍliko padne kamen iz ruke odletjevši brzo,
Preskoči biljege sve. A Atena čovjeku slična
Postavi znake i r'ječ izustivši prozbori ovu:
195 »Tvoj bi, tuđinče, znak i slijepac poznao svaki,
On bi ga napipao, jer s drugima nije se sm'ješo,
Nego je najdalje on; za ovu ne boj se borbu,
Neće ga nikoji dostić Feáčanin niti prebacit.«
Toj se povéselī r'ječi Odisej, divni stradálac,
200 Videć, gdje mu je jedan u borbi prijatelj dobar,
I on sa lakšim srcem Feáčanma prozbori ovo:
»Dȅte ga dostignite, o momci! Za čas ću, mislim,
Drugi dobaciti kolut il' do tamo ili još dalje.
Kojega nagoni srce i duša od drugih sviju,
205 Neka se ogleda sa mnom, — razljútiste vi me veòma, —
Il' u šakanju sad il' u rvanju ili u trku,
Ne marim; dođite svi Laòdamasa izùzēv,
Koji me gosti, a s milim domaćinom tko bi se rvo?
Ludak je onaj čovjek i nitkov, tko bi se s onim
210 Išao natjecati u borbama, koji ga gosti,
I to u tuđoj zemlji; ta sam bi potkopo sebe!
Drugog ne odbijam nikog, ne prezirem drugoga nikog,
Nego ga vidjeti hoću i s njime se ògledat želim.
7
Kakovih borbi ima med ljúdima, nisam im nevješt:
215 Glatkim umijem lukom da upravljam, kao što treba,
Prvi bih čovjeka mogo u gomili dušmanske vojske
Ja pogodit i svalit, drugóvâ okolo sebe
Da množinu imadem, da gađaju oni junake.

7 214. »nisam im nevješt«, tj. vješt sam; to je pjesnička figura litota.

90