Page 15 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

1. PRAVILO

GLAVU GORE I DRŽITE SE USPRAVNO

JASTOZI I TERITORIJ
Ako ste poput većine ljudi, ne razmišljate često o jastozima - osim ako ih ne
jedete. Međutim, ovi zanimljivi i ukusni rakovi vrijedni su razmatranja. Njihov
živčani sustav relativno je jednostavan, s velikim, lako uočljivim neuronima,
čarobnim moždanim stanicama. Zahvaljujući tome znanstvenici su uspjeli
precizno mapirati neuronsku mrežu jastoga. To nam je pomoglo da razumijemo
strukturu i funkciju mozga i ponašanje kompleksnijih životinja, uključujući i

ljudska bića. Jastozi imaju više zajedničkoga s vama nego što mislite (posebice
kada se zacrvenite kao rak).
Jastozi žive na dnu oceana. Tu sebi priskrbljuju teritorij na kojemu mogu
loviti plijen i skupljati jestive komadiće što zalutaju odozgor, iz neprestana kaosa

krvoprolića i smrti što se odvija iznad njih. Oni žele sigurno mjesto, dobro za lov
i skupljanje. Oni žele dom.
No budući da ima mnogo jastoga, to može biti problem. Što ako dva jastoga
u isto vrijeme zauzmu isto područje oceanskoga dna na kojemu obojica žele

živjeti? Što ako na stotine jastoga pokuša živjeti i podići obitelj na istomu
prenapučenom komadiću pijeska i otpadaka?
I druga živa bića imaju isti problem. Na primjer, kada ptice pjevice u
proljeće dođu na sjever, upuštaju se u divlje sporove oko teritorija. Pjesme koje

cvrkuću, ljudskim ušima tako miroljubive i lijepe, zapravo predstavljaju sirenski
zov i dominacijske krikove. Svaka ta briljantno muzikalna ptica maleni je borac
koji proglašava svoju suverenost. Uzmimo na primjer carića, malenu, živahnu
pticu pjevicu koja se hrani kukcima, uobičajenu u Sjevernoj Americi. Carić koji
upravo stiže želi pronaći zaklonjeno mjesto da izgradi gnijezdo, daleko od vjetra
i kiše. Želi biti što bliže izvoru hrane i potencijalnim ženkama. Također želi
konkurentima dati do znanja da se trebaju držati podalje od toga mjesta.

Ptice i teritorij
Kada sam imao deset godina, moj otac i ja izradili smo kuću za obitelj carića.
Izgledala je poput staroga vagona, a prednji joj je ulaz bio veličine novčića. To
ju je činilo prikladnom kućom za cariće, koji su sićušni, a ne tako dobrom za

druge, veće ptice, koje nisu mogle ući. U isto smo vrijeme i jednoj starijoj
susjedi izradili kućicu za ptice od stare gumene čizme. Otvor te kućice bio je