Page 11 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

prioritet i važnost dok neke druge to nemaju. Bez takva sustava vrijednosti ljudi

jednostavno ne mogu djelovati. Štoviše, ne mogu čak ni poimati zato što i akcija
i percepcija zahtijevaju cilj, a valjan cilj je nužno nešto vrijedno po sebi. Velik
dio pozitivnih emocija doživljavamo u odnosu prema ciljevima. Tehnički
govoreći, nismo sretni sve dok ne vidimo da napredujemo - a sama
ideja napretka uključuje vrijednost. Još je gore to što bez pozitivnih vrijednosti
smisao našega života ne može biti tek neutralan. Budući da smo ranjivi i smrtni,
bol i tjeskoba sastavni su dio ljudske egzistencije. Moramo imati nešto, nešto što

2
ćemo suprotstaviti patnji koja je svojstvena Biću . Potreban nam je smisao
ugrađen u duboki sustav vrijednosti, u suprotnom će ubrzo prevladati užas
postojanja. Nihilizam počne dozivati, sa svojim beznađem i očajem.
Dakle, ako nema vrijednosti, nema ni smisla. Međutim, postoji mogućnost
sukoba između različitih sustava vrijednosti. Tako se vječno nalazimo između

dviju podjednako teških alternativa: gubitak zajedničkoga vjerovanja čini život
kaotičnim, bijednim, nepodnošljivim, a održavanje zajedničkoga vjerovanja čini
neizbježnim sukob s drugim skupinama. Mi na Zapadu povlačimo se od svojih
tradicionalno, religijski, čak i nacionalno centriranih kultura, dijelom zato da
smanjimo opasnost sukoba među skupinama, ali pritom sve više postajemo žrtve
očaja i besmisla, a to nije nikakav napredak.

Dok sam pisao Mape značenja, bio sam (također) vođen spoznajom da si
više ne možemo priuštiti sukob - zacijelo ne na razini svjetskih razaranja
dvadesetoga stoljeća. Naše tehnologije razaranja postale su previše moćne.
Moguće posljedice rata doslovce su apokaliptične. Ali ne možemo ni

jednostavno napustiti svoj sustav vrijednosti, svoja uvjerenja, svoje kulture.
Mjesecima sam se mučio s ovim naizgled nerješivim problemom. Postoji li treći
način koji ne mogu vidjeti? Jedne noći, u to vrijeme, sanjao sam da visim u
zraku držeći se za viseći svijećnjak visoko, visoko iznad tla, točno ispod kupole
goleme katedrale. Ljudi koji su dolje stajali bili su mi daleki i sićušni. Bio
sam silno udaljen od svih zidova - čak i od vrha kupole.

Naučio sam obraćati pažnju na snove, posebno zato što sam po struci klinički
psiholog. Snovi osvjetljuju mračne prostore koje razum tek mora istražiti. Dosta
sam vremena proveo i proučavajući kršćanstvo (više nego druge religijske
tradicije, iako uvijek pokušavam ispraviti taj nedostatak). Dakle, poput drugih,
crpim više iz onoga što znam nego iz onoga što ne znam. Znao sam da su

katedrale izgrađene u obliku križa i da je mjesto ispod kupole središte toga križa.
Znao sam da je križ istodobno mjesto najveće patnje, mjesto smrti i preobrazbe, i