Page 16 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

dovoljno velik za pticu poput crvendaća. Susjeda se veselila danu kada će je

nastaniti neka ptica.
Carić je ubrzo otkrio našu kućicu za ptice i učinio je svojim domom. Mogli
smo čuti njegov dugačak, treperav pjev koji je u rano proljeće odzvanjao bez
prestanka. Jednom kada je izgradio svoje gnijezdo u zaštićenomu vagonu naš je
novi ptičji stanar počeo donositi grančice u susjedinu obližnju gumenu čizmu.

Toliko ju je zatrpao da nijedna ptica, ni velika ni mala, nije u nju mogla ući.
Naša susjeda nije bila zadovoljna ovim preventivnim napadom, ali ništa se nije
moglo učiniti. „Ako srušimo što je izgradio,“ rekao je moj otac, „očistimo čizmu
i vratimo je natrag na drvo, carić će je opet napuniti grančicama." Carići su
maleni i slatki, ali su nemilosrdni.

Zimu prije bio sam slomio nogu na skijanju - prvome skijanju u životu - i
primio novčani iznos od police školskoga osiguranja koja služi kao nagrada za
nesretnu i nespretnu djecu. S novcem koji sam dobio kupio sam kasetofon (u to
vrijeme pravu tehnološku novotariju). Moj je otac predložio da sjednem na
travnjak iza kuće, snimim carićev pjev, pustim ga s kasete i promatram što će se

dogoditi. Tako sam izišao na proljetno sunce i nekoliko minuta snimao carićev
ljutiti glazbeni proglas o posjedu teritorija. Tada sam mu pustio snimku da
posluša vlastiti glas i ta se ptica, velika kao trećina vrapca, okomila na moj
kasetofon, nasrćući naprijed-nazad, nekoliko centimetara od zvučnika. Često
smo vidjeli da se slično ponaša, čak i kada nije bilo kasetofona. Ako bi se veća

ptica usudila sletjeti i odmoriti na bilo kojemu drvetu u blizini naše kućice za
ptice, bilo je vrlo vjerojatno da će je kamikaza carić srušiti s grane.
Jasno, carići i jastozi vrlo su različiti. Jastozi ne lete, ne pjevaju niti se
odmaraju na drveću. Carići imaju perje, a ne tvrdi oklop. Carići ne mogu disati
pod vodom i ljudi ih rijetko serviraju s maslacem. Međutim, slični su na sve

važne načine. I jedan i drugi su, primjerice, opsjednuti statusom i položajem, kao
i velika većina živih bića. Norveški zoolog i komparativni psiholog Thorleif
Schjelderup-Ebbe još je 1921. primijetio da čak i obične seoske kokoši
uspostavljaju „poredak kljucanja“.

Ovo određivanje „Tko je tko“ u kokošjemu svijetu ima važne posljedice za
preživljavanje svake pojedine ptice, posebno u vrijeme oskudice. Domaće ptice
koje uvijek imaju povlašten pristup hrani što se ujutro prosipa po dvorištu
zvijezde su među kokošima. Nakon njih dolaze njihove zamjene, oponašatelji,
oportunisti. Nakon njih na red dolaze trećerazredne kokoši, i tako dalje, sve do
onih uneređenih, očerupanih, iskljucanih nesretnica koje zauzimaju najniži sloj