Page 4 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Tema koja se provlači kroz cijelu knjigu jest igra između reda i kaosa, koja je

najjasnije izražena taoističkim simbolom. Peterson je iznio tvrdnju da ljudska
svijest takorekuć jednom nogom stoji u redu, a jednom u kaosu, održavajući
ravnotežu između poznatoga i nepoznatog, sigurnoga i neistraženog. Ako se
previše usmjerimo na prvi aspekt, zapadamo u samodopadnost i rutinu ili, u
najekstremnijim slučajevima, u tiraniju; a ako na drugi, onda smo potpuno
izgubljeni, onda se prepuštamo ništavilu.

Veliki mitovi o junacima - počevši od Gilgameša pa sve do Lukea
Skywalkera i Bilba Bagginsa - obično donose priču o čovjeku koji za sobom
ostavlja domaće okruženje i odlazi u nepoznato, na putovanje prepuno raznih
opasnosti na kojemu nalazi nešto od goleme vrijednosti za svoju obitelj, selo ili

društvo. Utjeloviti taj arhetip heroja i živjeti svoj život kao pustolovinu i priliku
za istraživanje nepoznatoga jedan je od načina da iskusimo psihološko i
duhovno ispunjenje. Peterson kaže svojim čitateljima - osobito mladim
muškarcima koje je društvo uljuljkalo u tromost - da isprave leđa, podignu glavu
i suoče se licem u lice sa svim životnim izazovima. Ovaj arhetip junaka
omogućuje nam i da pripovijest o Adamu i Evi sagledamo iz nove perspektive.
Dok su živjeli u rajskome vrtu, naši su praroditelji bili na sigurnom, bili su

nevini poput neiskusne djece. Izgon iz raja u jednom je smislu bio pozitivan zato
što su sada mogli odrasti i svojom se kreativnošću i inteligencijom aktivno
uključiti u kaos nepoznatoga. Ovakvo tumačenje Knjige Postanka, koje
ima svoje korijene u misli Hegela i Tillicha, omogućuje nam da uvidimo da cilj
duhovnoga života nije puki povratak u Edenski vrt, u snenu nevinost, nego
odlazak u Vrt s onu stranu Kristova križa, na mjesto njegova groba gdje se po

uskrsnuću ukazao upravo kao vrtlar.
Dio Petersonove knjige iz koje sam osobno najviše naučio jest njegova
psihološka analiza Aleksandra Solženjicina. Solženjicin je bio žrtva i Hitlerova i
Staljinova režima, zatvorenik Arhipelaga Gulag gdje je iskusio strašna poniženja

i zlostavljanja, ukratko jedna od najizmučenijih duša užasnoga dvadesetog
stoljeća. On je vrlo lako i jednostavno mogao prokleti svoju sudbinu, sav svoj
gnjev usmjeriti na Boga i prometnuti se u mračnjaka koji se vrzma na rubu
egzistencije. No on se, umjesto toga, potrudio i promijenio je svoj život, prvo je
sebe osvijetlio pod baterijskom svjetiljkom svoje moralne savjesti i doveo u red
kuću svojega uma. Uz takav prvi korak njegov je pogled na svijet poprimio

iznimnu jasnoću i s vremenom je uspio izložiti svijetu svoje iskustvo sovjetske
izopačenosti s nepokolebljivim, razornim moralnim autoritetom. Iz njegova
primjera Peterson je izvukao ovu lekciju: ako želite promijeniti ovaj pokvareni