Page 7 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

lijenošću potaknuta razmišljanja pogodila su u živac. Napisao sam odgovor koji

je nadmašio 99,9% drugih.
Kada sam sastavio taj popis pravila za život, nisam očekivao da će proći tako
dobro. Uložio sam puno truda u sastavljanje šezdesetak odgovora koje sam
napisao i podijelio u mjesecima prije i poslije te objave. Ipak, Quora predstavlja
ispitivanje tržišta najviše razine. Odgovori su anonimni. Nema skrivenih

interesa. Mišljenja su spontana i nepristrana i stoga sam posvetio pažnju
rezultatima i razmišljao o razlozima nesrazmjerna uspjeha koji je postigao ovaj
odgovor. Možda sam, oblikujući ta pravila, pogodio pravi omjer između onoga
što je ljudima poznato i nepoznato. Možda je ljude privukla struktura tipična za
takva pravila. Možda im se jednostavno svidio popis.

Nekoliko mjeseci ranije, u ožujku 2012., primio sam e-mail od književne
agentice. Čula je moj govor koji sam naslovio Samo reci ,,ne“ sreći na CBC-
ovoj radijskoj emisiji, u kojemu sam kritizirao ideju da je sreća ispravan životni
cilj. Proteklih desetljeća pročitao sam i previše mračnih knjiga o dvadesetomu
stoljeću, posebno o nacističkoj Njemačkoj i Sovjetskom Savezu. Aleksandar

Solženjicin, veliki kroničar užasa u ropskim radničkim logorima Sovjetskoga
Saveza, jednom je napisao da „bijedna ideologija" koja kaže da su „ljudska bića
stvorena za sreću“ (...) „nestaje pod prvim udarcem stražareve batine“.
Neizbježna patnja koju život donosi u krizi može munjevitom brzinom izrugati
ideju da je sreća ispravna težnja pojedinca. U toj sam radijskoj emisiji umjesto

toga sugerirao da je potreban dublji smisao. Istaknuo sam da velike priče iz
prošlosti uvijek iznova opisuju narav toga dubljeg smisla i da se on puno više
odnosi na razvijanje karaktera u suočavanju s patnjom negoli na sreću. A sada
slijedi dugačka povijest ovoga djela.
Od 1985. do 1999. radio sam oko tri sata dnevno na drugoj i zasada jedinoj

knjizi osim ove koju sam objavio: Maps of Meaning: The Architecture of Belief
(Mape značenja: Arhitektura vjerovanja). Tijekom toga vremena, i u godinama
nakon toga, držao sam predavanja na temelju materijala iz te knjige, prvo na
Harvardu, a zatim na Sveučilištu u Torontu. Godine 2013., vidjevši koliko je
porasla popularnost YouTubea, kao i nekih radova koje sam napravio s TVO-om,
kanadskom državnom TV kućom, odlučio sam snimiti svoja sveučilišna i javna

predavanja i staviti ih na internet. Privlačila su sve brojniju publiku - više od
milijun pogleda do travnja 2016. Broj pregleda od tada je vrlo naglo porastao
(dok ovo pišem, brojka je oko osamnaest milijuna), ali to je dijelom i zato što
sam se uključio u političku kontroverzu koja je privukla neobično veliku
pozornost.