Page 35 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga
P. 35

www.balkandownload.org



              dakle  jedan Elohim (množina  kao što bismo za Lorenza Veličanstvenog rekli da
              je bio  jedan  de Medici  množina .

                  Elohim  je  činilo  mnoštvo  pojedinaca  koji  su  radili  pod  zapovjedništvom
              Elyona, termin koji, kako smo već rekli, znači „Onaj koji stoji iznad, gornji , a koji
                                                        6
              se  u  Bibliji  prevodi  sa  „Svevišnji  .  Pod  njegovim  zapovjedništvom,  u  vrijeme
              Pelega  Post   ,    svijet je podijeljen na namjesništva  Pnz   ,  .
                  Na  ovom  mjestu  nalazimo  čaroban  primjer  biblijske  konkretnosti,  a
              istovremeno imamo i svjedočanstvo o izmjenama, ili bolje reći, prepravljanjima
              koje su učinili masoreti s ciljem da prošire jednu preciznu ideologiju sagrađenu
              na teološkoj osnovi - još jedan dokaz da religija traži da se vjeruje u  jednu  od
              mogućih  Biblija.  Ova  dva  poglavlja  se,  iako  pripadaju  različitim  knjigama,
              nadovezuju  na  predivan  način:  u  Knjizi  Postanka  piše  da  je  u  vrijeme  Pelega
              podijeljen svijet  Peleg se baš zato tako i zove - korijen PLG označava diobu , a u
              Ponovljenom zakonu autori se prisjećaju da je podjelu učinio Elyon nakon što je
              prebrojio Izraleove sinove. Krajnji cilj ove tvrdnje lako je uvidjeti - veličati narod
              Izraela - ali se to čini bez logike i, što je najvažnije, odmah opovrgava. Zemlja nije
              dodijeljena  njima,  već  Elohimima  ili  njihovim  predstavnicima,  vjesnicima,
              čuvarima - malakimima o kojima ćemo govoriti nešto kasnije.


                  Tvrdi  se  da  je  u  toj  prilici  Jahvi  dodijeljen  onaj  narod  kojeg  je  on  našao
              izgubljenog u pustinji. Dakle, broj sinova Izraela nije imao nikakve važnosti u toj
              specifičnoj  teritorijalnoj  podjeli.  Namjerna  prevara  masoreta  vidljiva  je  kada
              pogledamo  starije  kodekse  koji  su  manje  manipulirani  i  ideologizirani  (npr.
              Septuaginta)  u  kojima  je  jasno  napisano  da  je  podjelu  s  odgovarajućim
              dodjelama učinio Elyon prema broju takozvanih anđela, tj. Malahima - čuvara -
              koji su bili pod zapovjedništvom Elohima, a ne prema broju sinova Izraela. Ta je
              varijanta  potvrđena  i  u  Kumranskim  spisima,  kako  je  istaknuo  N.  P.  Lemche
              (Ancient Israel. A New History oflsraelite Society, Sheffield Academic Press 1988.):
              Mojsijeva  pjesma  u  Ponovljenom  zakonu  (32,8-9)  u  jednom  kumranskom
              fragmentu proglašava: „kad je Elyon dao nacijama njihovo nasljedstvo/ kada je
              podijelio  sinove  čovječje,/  odredio  je  granice  naroda  prema  broju  sinova
              Elohima,/ i udio Gospodnji bijaše Jakov,/ Izrael je nasljedstvo koje mu pripalo.


                  Želim  usput  istaknuti  da  masoreti   smatrani  čuvarima  tradicije   nisu
              poštovali starije spise na kojima su radili, mijenjajući tekst u funkciji poruka koje
              su se morale širiti u njihovo vrijeme. Zapitajmo se onda: koliko tradicija postoji?



              6  Na talijanskom „Altissimo , op. prev.

                                                             35
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40