Page 34 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga
P. 34

www.balkandownload.org


              njegova identiteta. U tom odlomku nalazimo čak glagol u kojem Jahve sjedne i

              čeka Gideonov povratak, koji se udaljio da uzme hranu s kojom će napraviti tu
              provjeru  koja  mu  je  trebala.  Kada  se vratio  kući,  odloži meso  i  kruh  na  jednu
              stijenu pa prolije juhu po njima. Jahvin oficir ispruži instrument sličan malom
              štapu te  sve  pretvori  u  prah:  to  je  bio dokaz  njihovog  identiteta, i,  kao  što  se
              može  primijetiti,  radilo  se  o  dokazu  koji  je tehnološki i  mehanički, po  ničemu
              duhovan, čudotvoran ili metafizički.

                  S druge strane, sama nam hebrejska filologija piše da su sva takozvana čuda
              opisana u Bibliji samo tehnološke operacije koje su izazivale čuđenje prisutnih
               pogledajte  po  tom  pitanju  židovske  forume  na  internetu .  Nema  tu  ničeg
              nadnaravnog, kao što se dobro razabire u takozvanom Ilijinom čudu: u tom su
              slučaju kemija i toplinska energija stvorile željeni efekt.

                  Ovaj odlomak o Gideonu, sadržan u Knjizi o Sucima, kao i susret Abrahama s
              Jahvom i dva malakima  Post     i Mojsija s takozvanim gorućim grmom  Izl   ,
              jasno  nam  pokazuje  da  se  Jahve  često  kretao  u  pratnji  jednog  ili  više  oficira,
              spremnih  izvršitelja  njegovih  naredbi.  To  je  sasvim  u  skladu  s  vojnom

              hijerarhijom koja je predviđala čak i taborišta poput onih koje je vidio Jakov u
              Post    ,  a  koje  je  komentirao  i  Rashi  de  Troyes,  jedan  od  najvećih  židovskih
              egzegeta  koji  je  (u  tom  odlomku)  prepoznao  prisustvo  malakima  svrstanih  u

              dvije čete, u obranu granice koja se nalazila otprilike u današnjoj Transjordaniji
              (op. cit. u Bibliografiji).


                  Kao  svaki  zapovjednik,  Jahve  je  uz  sebe  vodio  pratitelje  kako  bi  učinili
              djelotvornim njegove naredbe. Osobno imam poteškoća zamisliti da Bog koji je
              svemoguć mora imati takve potrebe. Osoba koju poznajemo pod imenom Jahve
              niti je bio niti jest Bog, već jedan od Elohima. On to sam tvrdi svaki put kada se
              predstavlja i određuje kao Elohim isključivo onog naroda, a ne drugih.

                  Formula „Elohim Izraelov  redovito se ponavlja i svjedoči stalnu potrebu da
              se da precizna potvrda, poput osobnog dokumenta  ante litteram. Jahve je svaki
              put imao potrebu da podsjeti da je on Elohim koji je pozvao Abrahama iz Sumera
              i  doveo  ga  da  se  bori  u  Kanaan,  da  je  on  bio  onaj  koji  je  prestravio  Izaka  s

              igrokazom o lažnom žrtvovanju sina da vidi dokle seže Izakova vjernost  da je
              bio  Bog  trebao  ju  je  već  znati  i  bez  takve  predstave.  Zar  Bog  ne  čita  srce
              čovjekovo? Ali shvatili smo već da Jahve nije bio Bog . On je dakle bio Elohim
              jednog naroda, nije imao naslov da vlada drugima. Druge je samo istrebljivao (ili

              ih pokušavao istrijebiti  kada bi zauzeli teritorije koji su njega interesirali. Bio je



                                                             34
   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39