Page 118 - Meša Selimović - Derviš i smrt
P. 118

- Kad bi bio potres, ili pozar, ili buna? - pitao sam Dzemala, cudeci se što ne razumije. Ili
               razumije. Pitao je i on mene:
               - Ti si derviš. Znaš li ono: "Kad dodje veliki dogadjaj"?

               Zar mislimo isto?

               - Znam.
               - Dodji. Ovamo. Govori.
               - Necu.
               - Šteta. Nisi dobar covjek.
               - Šta ce ti to?
               - Volim. Da slušam.
               - Odakle znaš?
               - Od zatvorenika. Prije tebe. Dobar covjek.
               - To je iz Kur'ana. Sure Vakia.
               - Moze biti.
               - "Kada se zbude veliki dogadjaj"...
               - Tiše. Hodi ovamo.
               - "Kada se zbude veliki dogadjaj, nekog ce uzvisiti, nekog uniziti. Kada se zemlja zestoko
               potrese, bice vas tri vrste".

               U sivom mraku, naslonjen bradom na oštru ivicu gvozdenog okvira, nazirao sam njegovo
               bezoblicno lice u cetvrtastom okviru, sasvim blizu mojih ociju. Zacudjeno je slušao ono što
               sam govorio, sa zanimanjem koje nisam mogao razumjeti.

               - Nije to.
               - Mozda je "Pauk"?
               - Ne znam. Svejedno. Kakve tri vrste?
               - "Jedno su srecni sadrugovi, jednaki u sreci. Oni su bili predvodnici, i stali su ispred svih
               ljidi. Allahu su se priblizili, i zive u rajskim vrtovima blazenstva. Ovo je skupina prvih, a
               malo ce ih doci docnije. Oni su na prestoljima zlatom izvezenim, ugodno zavaljeni jedni
               prema drugima. Sluze ih djecaci, cije se godine nikad ne mijenjaju, obilaze ih s vrcevima,
               ibricima i cašama, napunjenim cistim picem što iz jednog izvora tece. Od tog pica nece ih
               zaboljeti glava, niti ce im tijelo oslabiti. I uzimace voce koje im se svidi, i meso pticje, kakvo
               zele. Obilazice oko njih divne djevojke, sa krupnim ocima, lijepe kao biser što se u školjci
               cuva. Ovo je nagrada za zasluge njihove. Nece slušati prazne rijeci, ni govora griješnog. Samo
               ce se cuti rijeci: mir! mir!"

               "I drugovi s desne strane su drugovi u sreci. Sjede ispod plodnog drveta lotosova što nema
               bodljika, i pod bananama što im plodovi vise u grozdovima, i u hladu što se široko razastro
               pored vode što bistra tece, i u obilju voca što ga nikad ne nestaje, niti se zabranjuje, odmaraju
               se na visokim lezajima."

               - Lijepo. I njima.

               Šapat mu je zadivljen, pun zavisti.

               - "A kako je teško jadnicima koje je zadesila nesreca! Njihovo mjesto je u uzarenom ognju i
               kljucaloj vodi u magli tmastog i crnog dima, koji nije ugodan ni lijep. - Ješcete gorke plodove
   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123