Page 386 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

spasenjem. Ljudi se neće više brinuti ni o smrti ni o

budućnosti, o kraljevstvu nebeskom ili o onome što
može doći nakon smrti tijela. Svaka će duša osjećati i
znati da je besmrtna, osjećat će i znati da sav svemir sa

svim svojim bogatstvom i svojom ljepotom postoji za nju

i njoj zauvijek pripada.
Postoji legenda, vjerojatno vrlo stara, o tome da je prvi

čovjek bio nevin i sretan dok nije okusio plod sa stabla
spoznaje dobra i zla. Kada je pojeo to voće postao je

svjestan da je gol i zasramio se. Nadalje, da je tada u
svijetu rođen grijeh, a dotadašnji čovjekov osjećaj

nevinosti zamijenjen je osjećajem bijede. Da se tada, a
ne prije toga, čovjek počeo mučiti radom i pokrivati svoje

tijelo. I što je najčudnije od svega, legenda kazuje da je
s tom promjenom, ili neposredno nakon nje, u čovjekovu

umu niklo neobično uvjerenje, koje ga nikad otad nije
napustilo, a koje su podržavala. . . učenja svih istinskih

vidovnjaka, proroka i pjesnika, da tu prokletu stvar koja
je čovjeka ugrizla u petu, mora na kraju zgnječiti i

podjarmiti sam čovjek - da u njemu mora uskrsnuti
Spasitelj - Krist.

Praotac čovjekov bio je stvorenje... koje je posjedovalo

samo običnu svijest. On je bio (kao što su to danas
životinje) nesposoban da griješi ili da ima osjećaj grijeha,

nesposoban za stid (u ljudskom smislu te riječi). On nije
imao osjećaja ni znanja o dobru i zlu. On nije znao ništa

o onome što mi nazivamo radom i nikad nije radio. Iz
tog stanja on je pao (ili se uzdigao) u stanje

samosvijesti, oči su mu se otvorile, znao je da je nag,
osjetio je stid, stekao osjećaj grijeha (i zaista postao

grešnikom) i naučio raditi neke stvari da bi postigao

neke rezultate - to jest naučio je raditi.
To stanje traje već dugo tegobno vrijeme - osjećaj

grijeha još uvijek ga progoni na njegovu putu - i dalje on