Page 389 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 389

Crta   koja   te   ljude   razlikuje   od   drugih   ljudi   je   ova:

               njihove su se duhovne oči otvorile i oni vide. Najpoznatiji
               članovi te grupe koji bi se, kad bi se zajedno okupili, svi

               mogli smjestiti u jedan moderni salon, stvorili su sve
               velike   moderne   religije..   .   i,   općenito   govoreći,   kroz

               religiju i književnost stvorili su modernu civilizaciju. To ne
               znači da su oni napisali veći broj knjiga, već su stvorili

               one   malobrojne   koje   su   nadahnule   većinu   knjiga
               napisanih   u   moderno   doba.   Ti   ljudi   vladaju   nad

               posljednjih   dvadesetpet.   .   .   stoljeća   kao   što   zvijezde
               prvog reda veličine vladaju ponoćnim nebom.«



                  Zatim   dr.   Bucke   ispituje   psihološko   podrijetlo

               kozmičke svijesti koja se nipošto ne smije smatrati
               nečim   nadnaravnim   ili   nenormalnim.   Po   njegovu

               mnijenju to je posljedica prirodnog rasta.

                  On kaže da u rađanju kozmičke svijesti značajan udio
               ima moralna priroda, no on sam zadovoljio se samo

               ispitivanjem razvoja intelekta. U tom razvoju Bucke vidi

               četiri jasna i odvojena stupnja:
                  stvaranje osjećaja,

                  stvaranje predodžaba,
                  stvaranje pojmova, i

                  stvaranje više intuicije.

                  Gledišta   dr.   Buckea   o   razvoju   intelekta   posve   se
               podudaraju s gledištima izrečenim u VIII. poglavlju ove

               knjige.
                  »Predmet zamjedbe je, dakako, osjetilni dojam... Kad

               bismo   se   mogli   vratiti   dovoljno   daleko   unatrag,   našli

               bismo   među   našim   precima   biće   čiji   je   intelekt   bio
               sastavljen od tih zamjedbi. No to je biće imalo u sebi ono

               što bi se moglo nazvati sposobnošću rasta i dogodilo se
               nešto poput ovoga: pojedinačno i iz generacije u genera-

               ciju   ono   je   akumuliralo   zamjedbe,   a   njihovo   stalno
   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394