Page 390 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

ponavljanje, koje zahtijeva daljnje stalno bilježenje,

dovelo je do akumulacije stanica u središtu osjetilnih
živčanih stanica. Time je postignut uvjet koji je našim
precima omogućio da povežu grupe tih zamjedbi u ono

što danas nazivamo predodžbom. Taj je proces vrlo

nalik na složenu fotografiju (kad se niz ponovljenih
fotosa stavlja na isti negativ, na primjer, snimci članova

iste obitelji)...

Zatim započinje opet postupak akumulacije, sada na
višem stupnju. Osjetilni organi stalno proizvode
zamjedbe; receptivni centri stalno proizvode sve više

predodžaba...

Najzad, nakon mnogo tisuća generacija, dolazi doba
kad je um. . . dosegao najvišu moguću točku čisto

predodžbene inteligencije; akumulacija zamjedbi i
predodžaba trajala je sve dok više nije bilo mogućnosti

za stvaranje neke veće zalihe dojmova. . . Tada se
događa drugi proboj i više se predodžbe zamjenjuju

pojmovima. Odnos pojma prema predodžbi ponešto je

sličan odnosu algebre prema aritmetici. Predodžba je,
kao što sam rekao, složena slika stotina, možda tisuća
zamjedbi. . . Pojam je ista složena slika - ista

predodžba, ali imenovana, označena, tako reći

odložena. Pojam zapravo nije drugo doli imenovana
predodžba - ime, to jest, znak (kao u algebri)

predstavlja samu stvar, to jest, predstavlja predodžbu.

Svakome tko razmišlja o subjektu sad je jasno da
razvoj kojim pojmovi zamjenjuju predodžbe povećava
djelotvornost mozga u mišljenju u onoj mjeri u kojoj je

uvođenje strojeva povećalo proizvodnost ljudskog rada

ili onoliko koliko upotreba algebre povećava moć uma u
matematičkim računanjima. Zamjena velike nezgrapne

predodžbe jednostavnim znakom bila je gotovo kao