Page 40 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

Beogradu ili Novom Sadu povjerio mije Ukrajinac iz Odese da ga Dunav na

ti jesti a podsjeća a C o o e i da sa se e s atra Mediterancem: Ex
Po to. Doto i s ko ti e ta e služe sa o od ža a ju odostaja. C o je o e

ipak eod oji o od Medite a a, u atoč tjes a u što ih dijeli i udaljuje.
Ne poz aje do olj o ijeke sje e e Af ike. Spo i je se o ič o Nil, i to
ne samo zbog Mediterana. Zanemaruju se razne vode koje se na vrelu tlu s
uko od ža aju, u eo ič i ko iti a, u pijesku ili pok aj jega, po ekad
jedino u dubini, u velikim zemljanim zaklonima od sunca. Pratio sam neke od njih
koje dolaze do o a: Medže u u Tu isu, koja utječe pok aj Ka tage, Šefik u Alži u,
koji se u go je toku p ekida s e dok e do ije jače p itoke, egdje iz eđu
Medeje i Maška e, Moluju u Ma oku, koja se ulije a u lizi i Melille, edaleko od
ta T iju Rašlji. Te t i s et ije ijeke kao da ispu jaju zajed ičke želje p edjela k oz

koje teku i njihovih stanovnika: zelene su na dubljim rukavcima ili virovima, korita
su im od stijenja i oblutaka, spremne su da odole i pijesku, i pustinji, i suncu
Afrike, najsjajnijem i najokrutnijem na Mediteranu.
Iskust o pijeska ijetko stječu o i koji su p i že i o u.

Ja ga isa stekao. M ogi go o e o slič osti a pusti je i o ske puči e,
di a i alo a, o jiho i zajed ički jet o i a ili usudi a. Neki su a apski
pjesnici posvetili tome svoju darovitost. P elazeći iz pješča ih p osto a u k aje e
gdje je suša laža, asli je se ije ja i o a lja. Ta o gdje pusti ja dolazi do

mora, more gubi dio svoje posebnosti. Na rubovima velikih visoravni, po
obroncima Telia, u Sahari, opet se javlja mediteransko bilje. P epoz aje žižulu ili
čiči ak al-sedra), rutu (al-Jidžel , la a du al-khozama) i vrijes koji je tu svjetliji,
kadulju koju Arapi zovu al-kuvajsa i al-menema, na obali i dalje od nje, brnistru

(al-vezzal) i mirtu (al-rihan) te neke stabljike kojima nisam uspio odgonetnuti ni
stu i i e, iz kojih, kad se p elo e, p o u i liječ, gusta i ljeplji a.
Medite a sko ilje ide du lje a Jug, p eko af ičkih la a a, ego a Sje e ,
u e opsko zaleđe.
Ima jakih izvora, udaljenih od mora, od kojih samo dio p elazi u iječ a
ko ita. Ljudi i e žele da iz o oteče do ijeke, je o a odlazi u o e: htjeli i ga
ijela saču ati za se.

Neki se stari gradovi nazivaju po izvorima: Tlemcen, na primjer, na nekom
sta o ha itsko dijalektu. Važ a su tak a jesta oso ito na suhim putovima:
Saha a z ači si o aš a ze lja. Tu su ode isti sko ogatst o: iz o i ži ota i je e

u ječ i ži ot, spas tijela i p očišće je duha. Cije e se iše ego a sup ot oj,
sjevernoj strani. Ne smijemo zaboraviti da smo mi sjever Mediterana onima koji
otuda gledaju.
Ne ože o do olj o saz ati o ijeka a ako e z a o i jet o e koji pusu