Page 156 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije

među nacionalnim državama, a nacionalne države za sada nisu u
stanju da se dogovore o sporazumima koji bi se bavili problemima
£globalizacije’.“241

Fukujama tvrdi da su za eroziju suvereniteta u post-vestfal-
skom međunarodnom poretku najviše krive slabe vladavine ne malog
broja država. On smatra da se to prevashodno odnosi na snagu države,
a ne njenih institucionalnih kapaciteta.242 2Fukujamini stavovi su veoma

4
3
važni, jer se preko njih čitaju ciljevi američke spljne politike.
o
Slabljenje državnih suvereniteta pojedinih država, među kojima, kao
primjer, koristi Somaliju i Avganistan, a u kojima su vladali gospodari
rata, prema Fukujami, Americi daje pravo da interveniše u njima.
Fukujama manipuliše svojim stavovima, jer dobro zna da to nije
suština američkih intervencija.

„Humanitarne intervencije 1990-ih godina dovele su do proši­
renja de facto međunarodne imperijalne vlasti nad delom sveta u
kojem su dominirale neuspešne države.'11243

Fukujamina namjerna omaška i u ovom slučaju, kada koristi
termin međunarodne, umjesto precizno da ih nazove - američke im­
perijalne vlasti, jeste njegov nevješti pokušaj prikrivanja američkog
unilateralizma. Ovakvim manipulacijama, pakuje se američka spoljna
k
politika domaćoj (američkoj) javnosti, kojoj se tešo prodaje otvorena
neoimperijalistička politika.
k
Dobar dio američkih meinstrim analitičara najviše esploatiše
problem bezbjednosti u međunarodnom poretku, kao opravdanje za
američko vojno prisustvo u gotovo svim regionima. Ovi agrumanti su
,
na staklenim nogama, pošto upravo američka politika te iste regione,

241 Norman Bejli i Kriton M. Zoakos, „ P o s le k ra ja is to r ije “
242 Vidjeti u: Frensis Fukujama, G r a đ en je d rža v e, str. 109-110.
243 Frensis Fukujama, G r a đ en je d r ž a v e , Beograd, 2007, str. 111.

155