Page 135 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama

Tesla, portret tneđu maskama

Kakav si ekspert, đavole! Kako neosetno radiš! Kako je brza tvoja
ruka!
Bilo kako bilo, nije ostalo vremena da misli o bliskim ljudima. Stvari
su se odvijale brzo i nekako impersonalno, kao po štukinoj zapovesti.
Nasmejan ali suznih očiju, spavao je malo, radio stalno. Radna sila je
bila kao grudva koja se survava kupeći sneg. Meseci su zvonili kao vatro-
gasna kola. Kase su zvonile. Crkve su zvonile. U smeni sezona čuo se
smeh bogova koji su večito mladi.
Provodio je šesnaestočasovne radne dane bez ijednog suvišnog po-
kreta. Vetar ga je nosio. Dani i meseci su leteli. Njegove ruke su letele u
poslu. Moždani talasi su leteli po muzici. Munje su sevale. Iskre su pucale
kao bičevi.
I dani se nisu završavali.
I noć je bila samo treptaj.

139