Page 102 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 102
F. William Engdahl: Stoljeće rata
njim je završila i njemačka nada u pomoć. Njemačka je bila u potpunosti
odsječena od izvora međunarodnog kreditiranja.14
Što se tiče Schachta, nakon podnošenja ostavke nije ni najmanje
besposličario. Svu je svoju energiju posvetio organiziranju financijske
potpore za čovjeka koji je, prema dogovoru između njega i njegova bliskog
prijatelja Normana, guvernera Engleske banke, bio rješenje za njemačku
krizu.
Od 1926. Schacht je tajno podupirao radikalni pokret Adolfa Hitlera,
NSDAP. Nakon ostavke na položaj predsjednika Reichsbanke Schacht
je djelovao kao ključna osoba za vezu između moćnih ali skeptičnih
njemačkih industrijskih moćnika, takozvanih “Schlotbarona” iz Ruhrske
pokrajine, i stranih financijskih moćnika, osobito Lorda Normana iz
Engleske banke.
Britanska je politika u toj konstelaciji bila stvoriti “projekt Hitler”, pod
punom svijesti o tome kakav će biti njegov konačan geopolitički i vojni
smjer. Kao što je pukovnik David Stirling, utemeljitelj britanske elitne
jedinice Specijalne zračne službe (Special Air Service), pripovijedao u
jednom privatnom razgovoru skoro pola stoljeća kasnije: “Najveća greška
koju smo mi Britanci napravili je da smo mislili da možemo nahuškati
Njemačko Carstvo protiv Ruskog Carstva da međusobno iskrvare do
smrti”.
Britanska je potpora “rješenju Hitler” dosegla najviše razine. Britanski
je premijer Neville Chamberlain postao ozloglašen zbog svoje politike
popuštanja, u Munchenu 1938., nakon koje je Hitlerova vojska napravila
pohod na Sudet na istoku. Philip Kerr (lord Lothian), član Okruglog
stola Cecila Rhodesa, kojega smo ranije upoznali, bio je bliski savjetnik
Nevillea Chamberlaina. Lothian je podupirao projekt Hitler, kao član
zloglasne Clivedenove postave u engleskim krugovima, kao što je radio
i lord Beaverbrook, najutjecajniji britanski novinski magnat toga doba,
koji je imao u rukama Daily Express i Evening Standard, s ogromnim
nakladama. Ali, najveći je pobornik Hitlerova pokreta u Britaniji u to doba
bio možda engleski kralj, Edward VIII., kasnije vojvoda od Windsora,
poslije abdiciranja.
Ali, izvjesne utjecajne osobe iz američkoga ustroja nisu baš bile
neupućene u namjere Hitlerova pokreta. Već su od rane faze u taj projekt
bili uključeni vodeći krugovi Wall Streeta i američkog Ministarstva
102