Page 148 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 148

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          ulagačima  koji  su  nastojali  izbjeći  plaćanje  poreza  ili  među  kraljevima
          droge koji su željeli oprati ilegalne zarade. Ima li bolje stvari od toga da
          vam zarada na crno bude u eurodolarskim obveznicama, na koje kamate
          plaća General Motors?
            Kao  što  je  primijetio  jedan  pronicljivi  talijanski  analitičar  toga
          eurodolarskog  procesa,  Marcello  De  Cecco:  “Eurodolarsko  je  tržište
          bilo najvažnija financijska pojava 1960-ih godina, jer je otamo potekao
          financijski potres iz ranih 1970-ih godine”.7
            Nasuprot  zaradama  koje  su  londonski  financijski krugovi imali od
          kanadske rupe u američkom zakonu o izjednačavanju dobiti i gomilanju
          američkih dolara u odabranim bankama sa sjedištem u Londonu, sredinom
          1960-ih godina industrijsko je gospodarstvo Velike Britanije bilo u stanju
          raspadanja s tendencijom daljnjeg pogoršanja.
            Povjerenje  u  britansku  funtu,  taj  drugi  “stup”  poslijeratnog
          Brettonvudskog  sistema  poslije  američkoga  dolara,  počelo  je  naglo
          padati. Već su neko vrijeme britanska trgovinska bilanca s inozemstvom
          i opća gospodarska situacija u zemlji bile u kritičnom stanju, uz rastuće
          troškove izvan Britanije radi održavanja ostataka Carstva, uz raspadajuću
          industrijsku podlogu i bolno manjkave zalihe. Kad je u oktobru 1964.
          Laburistička  stranka  preuzela  vlast,  kriza  je  već  postala  manje  više
          kronična.
            Britanija  je  nakon  rata,  slijedeći  sporazum  iz  Bretton  Woodsa,
          preko svojih blokovskih veza s kolonijama i bivšim kolonijama, uspjela
          od  funte  napraviti  jaku  valutu,  koja  je  u  mnogim  dijelovima  svijeta
          smatrana  jednakom  dolaru  kao  stabilna  rezervna  valuta.  Od  zemalja
          članica Britanskog komonvelta tražilo se da, između ostalih “naklonosti”,
          svoje zalihe zlata i stranih valuta deponiraju u Londonu i da održavaju
          deviznu  bilancu  u  funtama  u  britanskim  bankama  londonskog  Cityja.
          Britanski je udio u Međunarodnom monetarnom fondu bio odmah iza
          američkog. Stoga je i funta bila nesrazmjerno važna za stabilnost dolarskog
          poretka  1960-ih  godina  temeljenog  na  Bretton Woodsu,  usprkos  očito
          osiromašenom britanskom gospodarstvu.
            Tokom 1960-ih godina, Engleska je, kao i Amerika, bila neto izvoznik
          novčanih  sredstava  u  ostatak  svijeta,  usprkos  činjenici  da  je  njezina
          tehnološki  stagnirajuća  industrijska  podloga  stvarala  sve  veći  trgovinski
          deficit. Privreda je zemalja kontinentalne Europe, putem porasta trgovine



          148
   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153