Page 158 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 158

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          na temelju “posuđenog novca”, ovoga puta američkih euro-dolara.
            Nakon  avgusta  1971.  glavna  je  značajka  američke  politike,  pod
          vodstvom savjetnika za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući Henryja A.
          Kissingera,  bila  da  kontrolira  a  ne  da  razvija  gospodarstva  po  cijelome
          svijetu. Američki su politički dužnosnici počeli s ponosom sebe nazivati
          “neomaltuzijancima”.  Glavnim  je  prioritetom  tokom  1970-ih  godina
          postalo smanjenje stanovništva u zemljama u razvoju, umjesto transfera
          tehnologije i strategija industrijskog razvitka, što je bilo još jedno vraćanje
          natrag na britanski kolonijalni način razmišljanja iz devetnaestog stoljeća.
            Neučinkoviti  su  temelji  Smithsonskog  sporazuma  1972.  godine
          pogoršavali stanje. Opet je masovno odlijevanje kapitala odnosilo dolare
          u Japan i Europu, do 12. februara 1973., kad je Nixon konačno najavio
          drugu devalvaciju dolara od 10% u odnosu na zlato. Time je utvrđena
          cijena zlata Banke za federalne rezerve na razini na kojoj se nalazi i danas,
          42,22 dolara po unci.
            U tom su trenutku sve glavne valute ušle u proces zvan “upravljana
          fluktuacija”. Od februara do marta 1973. američki je dolar pao za daljnjih
          40%  u  odnosu  na  njemačku  marku.  U  svjetske  je  monetarne  poslove
          uvedena  stalna  nestabilnost,  kakva  nije  viđena  od  ranih  1930-ih.  Ali
          ovoga su puta stratezi u New Yorku, Washingtonu i londonskom Cityju
          pripremali  neočekivano  iznenađenje  da  ponovno  zadobiju  kontrolu  i
          oporavak od razornog urušavanja monetarnog stupa svoga sistema.



                      Neobičan sastanak u Saltsjobadenu

            Plan koji se skrivao iza Nixonove dolarske strategije od 15. avgusta
          1971. izbio je na vidjelo tek 1973., nakon više od dvije godine, a čak su i
          tada rijetki ljudi izvan šačice dobro upućenih suradnika shvaćali o čemu
          se radi. Obezvrjeđivanje dolara iz avgusta 1971. londonski su i njujorški
          financijski krugovi iskoristili da dobiju na dragocjenom vremenu, dok
          su  tvorci  politike  pripremali  novi  smioni  monetarni  plan,  “pomak
          paradigme”, kako ga neki vole zvati.
            Neki  su  utjecajni  krugovi  anglo-američkog  financijskog ustroja
          osmislili strategiju ponovnog stvaranja jakog dolara i jačanja svoje relativne
          političke moči u svijetu, upravo u trenutku kad se činilo da su se počeli
          ozbiljno povlačiti.



          158
   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163