Page 163 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 163

tim  događajima  je  činjenica  da  je  Kissinger  zadržao  obje  titule:  mjesto
          predsjednika Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće i mjesto ministra
          vanjskih poslova, što nije uspjelo ni jednoj osobi prije ni poslije njega. Za
          vrijeme posljednjih mjeseci Nixonova predsjedničkog mandata ni jedna
          druga  osoba  nije  imala  toliku  pojedinačnu  apsolutnu  moć  kao  Henry
          Kissinger. Kao sol na živu ranu, Kissingeru je 1973. godine dodijeljena
          Nobelova nagrada za mir.
            Nakon  jednog  sastanka  u  Teheranu,  1.  januara  1974.,  povećana  je
          cijena nafte u visini od 100%, što je cijenu nafte zemalja OPEC-a dovelo
          na  razinu  od  11,65  dolara  po  barelu. To  je  učinjeno  na  iznenađujuće
          traženje iranskog šaha, kojemu je to potajno naložio Henry Kissinger.
            Samo nekoliko mjeseci prije toga šah se protivio povećanju cijene nafte
          na 3,01 dolar po barelu iz straha da će to natjerati zapadne izvoznike da
          povise  cijene  industrijske  opreme  koju  je  šah  kanio  uvoziti  za  potrebe
          ambiciozne industrijalizacije Irana. Potpora Washingtona i Zapada Izraelu
          u oktobarskome ratu pothranjivala je OPEC-ovu ljutnju na sastancima
          zemalja OPEC-a. Ni Kissingerovo vlastito.Ministarstvo vanjskih poslova
          nije bilo obaviješteno o Kissingerovim tajnim mahinacijama sa šahom.6
            Od 1949. godine do kraja 1970. cijena sirove nafte sa Srednjeg Istoka
          kretala se u prosjeku oko 1,90 dolara po barelu. Popela se na 3,01 dolar
          početkom 1973., u vrijeme sudbonosnog sastanka Bilderberške skupine
          u Saltsjobadenu, na kojemu se raspravljalo o neminovnom porastu cijene
          OPEC-ove nafte u budućnosti. U januaru 1974. porast od 400% bio je
          fait accompli.


                       Privredne posljedice naftnog šoka

            Društveno  stanje  koje  je  naftni  embargo  izazvao  u  Sjedinjenim
          Državama krajem 1973. godine moglo bi se opisati kao panika. Tokom
          cijele 1972. i početkom 1973. godine velike su multinacionalne naftne
          kompanije,  na  čelu  s  Exxonom,  vodile  čudnu  politiku  nestašice  sirove
          nafte. To im je omogućeno nizom odluka koje je donio predsjednik Nixon
          prema  savjetima  svojih  pomoćnika.  Stoga,  kad  je  u  novembru  1973.
          nadošao  embargo,  njegove  su  posljedice  bile  krajnje  dramatične.  U  to
          je vrijeme Bijela kuća bila odgovorna za kontrolu uvoza nafte u SAD po
          američkom Zakonu o trgovinskim sporazumima (Trade Agreements Act)
          iz 1959.

                                                                     163
   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168