Page 184 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 184

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          za  američki  dolar  i  za  financijske institucije New Yorka i londonskog
          eurodolarskog  tržišta.  Svijet  je  bio  prisiljen  skoro  neprestano  kupovati
          ogromne  količine  dolara  radi  plaćanja  energetskih  zaliha  bez  kojih  se
          nije moglo. I, što je još neobičnije, taj je OPEC-ov dogovor o dolarskoj
          cijeni nafte ostao na snazi usprkos kasnijim ogromnim gubicima koje su
          pretrpjele zemlje OPEC-a kako je vrijednost dolara išla gore-dolje tokom
          sljedećega desetljeća pa i dulje.
            Jedna od posljedica tog izravnog recikliranja petrodolara u londonske
          i njujorške banke bilo je izrastanje američkih banaka u divovske svjetske
          bankarske sisteme, usporedo s prerastanjem njihovih poslovnih partnera
          - klijentica, multinacionalnih naftnih kompanija Sedam sestara, u svjetske
          industrijske  divove.  Anglo-američki  je  spoj  nafte  i  bankarstva  tako
          prerastao omjere uobičajenog poduzetništva da su njihova moć i utjecaj
          izgledali nedodirljivi.
            Ustvari, pomoću takvih tajnih aranžmana poput američko-saudijskog
          Zajedničkog  sporazuma  s  američkim  Ministarstvom  financija, pomoću
          poteza Davida Mulforda, kao i čudne OPEC-ove odluke o cijeni nafte
          u  dolarima, Washington  i  njujorške  banke  zamijenile  su  svoj  manjkavi
          poslijeratni  sistem  zlatne  podloge  iz  Bretton  Woodsa  novim,  krajne
          nestabilnim sistemom dolarske podloge temeljenim na nafti, koji će, kako
          su mislili, moći kontrolirati, za razliku od starog sistema zlatne podloge.
            Ustvari Kissinger i financijski ustroj Londona i New Yorka zamijenili
          su stari sistem zlatne podloge iz poslijeratnoga razdoblja svojim vlastitim
          “petrodolarskim standardom”.
            Na kraju krajeva, tko je zaista vladao OPEC-om? Samo su politički
          naivni  ljudi  mogli  vjerovati  da  će  arapskim  zemljama  najednom  biti
          dopuštena  neovisnost  u  pitanjima  od  tolikoga  značaja  za  britanske  i
          američke centre moći. Da su ti krugovi moći uistinu mislili da je naftni šok
          po život prijeteća opasnost, Washington je imao na raspolaganju bezbroj
          načina da uspostavi razumnu cijenu OPEC-ove nafte. Njihov je cilj bio
          visoka cijena nafte. Također im je cilj bio da OPEC preuzme krivnju za
          to.
            Dvije su rezervne valute iz Bretton Woodsa, britanska funta i američki
          dolar, zadržale središnji položaj u novom petrodolarskom poretku iz 1970-
          ih godina. Funta se obogatila od eksploatacije ogromnih količina nafte
          iz Sjevernog mora, koja je bila spremna za tržište u pravom trenutku da



          184
   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189