Page 199 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 199

nafte. U isto je vrijeme pružala pokusne pipke u susjedne crnačke afričke
          zemlje  u  nastojanju  uspostavljanja  nekog  oblika  privredne  suradnje,
          usprkos krutom režimu apartheida u samoj zemlji.
            Angola  je  bila  bogata  naftom,  Južna  Afrika  je  imala  industrijsku
          tehnologiju i infrastrukturu koja je bila potrebna Angoli i drugim afričkim
          zemljama.  Cijela  je  regija  imala  potrebu  za  financijskim ulaganjima i
          osiguranjem  izvoza  kako  bi  se  omogućila  ta  ulaganja.  Krajem  1974.
          južnoafrički  je  ministar  financija Nicolaas Diederichs javno pozvao na
          ukidanje međunarodne cijene zlata središnjih banaka i uvođenje tržišne
          cijene  zlata,  što  je  bio  odjek  rasprave  koja  se  vodila  u  Europi.  “Bez
          prestanka sam zahtijevao da se ministarstvima financija dopusti da među
          sobom prodaju zlato po tržišnoj cijeni... treba utvrditi novu cijenu zlata
          u  službenim  trezorima  središnjih  banaka;  i  bilo  bi  puno  više  novca  za
          plaćanje Arapima; drugo, dolar bi izgubio na vrijednosti”, rekao je.
            U isto vrijeme Njemačka i Italija su ušle u bilateralni sporazum po
          kojemu  je  zlato  uzeto  kao  zalog  za  njemački  zajam,  a  vrijednost  zlata
          bila je utvrđena na 80% tadašnje tržišne vrijednosti koja je iznosila 150
          dolara.  Razgovori  između  europskih  zemalja  o  nekoj  vrsti  učinkovite
          upotrebe zlata kao alternative tiraniji dolarskog standarda očito su bili u
          napredovanju.
            Ali, mogućnosti tješnje trgovinske i ekonomske povezanosti između
          kontinentalne Europe i Južne Afrike dobile su razoran udarac. Sovjetska i
          kubanska potpora organizaciji MPLA u Angoli dovela je Angolu pod vlast
          režima neprijateljski raspoloženog prema Pretoriji. Osim toga, uzastopne
          nenajavljene dampinške prodaje velikih količina američkih zaliha zlata na
          tržištu jako su snizile svjetske cijene zlata i prouzročile rastuće ekonomske
          poteškoće za južnoafričku industriju rudnika zlata. Potom su u svibnju
          1976.  izbili  neredi  u  južnoafričkom  naselju  Soweto.  Zanimljivo  je  da
          su  nemiri  izbili  u  vrijeme  posjeta  američkog  ministra  vanjskih  poslova
          Kissingera  Južnoj  Africi.  Međunarodni  je  politički  bumerang  zbog
          okrutne  represije  južnoafričke  policije  prema  pobunjenicima  u  Sowetu
          otežao  učinkovito  ekonomsko  povezivanje  Južne  Afrike  i  europskih
          zemalja.  Ali  razgovori  su  nastavljeni  sljedećih  mjeseci  kako  se  situacija
          donekle stabilizirala, a najveći proizvođač zlata u svijetu bio je od presudne
          važnosti za bilo kakav pokušaj stabiliziranja svjetskih monetarnih odnosa.
            U  julu  1977.  južnoafrički  je  poslovni  mjesečnik  To  the  Point
          International,  objavio  razgovor  s  vodećim  bankarom  iz  Zapadne

                                                                     199
   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204