Page 63 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 63

ustroja gledaju na svoj projekt stvaranja Palestine 1919. “Ako ovaj svijet
          neizbježno treba biti glavnim boravištem ljudskoga roda na ovome planetu
          i ako Arabija, kao zemlja kroz koju prolaze putevi iz Europe za Indiju i
          sa Sjevera na Jug, treba postati središtem toga svijeta, onda Jeruzalem, taj
          gradić na brdu, ima strateški položaj u odnosu na svjetsku stvarnost koji se
          u suštini ne razlikuje od njegova savršena položaja koji je imao u Srednjem
          vijeku  ni  od  njegova  strateškoga  položaja  između  staroga  Babilona  i
          Egipta.”
            Zabilježio je da “Sueskim kanalom prolazi velik promet između Indije
          i Europe na puškometu vojsci stacioniranoj u
            Palestini,  a  Jaffa već gradi glavnu željezničku prugu kroz nizinske
          obalne predjele, koja će povezati južni sa sjevernim dijelom središnjega
          područja”.
            Komentirajući osobit značaj razmišljanja koje se krilo iza prijedloga
          koji  je  Balfour  1917.  godine  uputio  lordu  Rothschildu,  Mackinder  je
          zabilježio:  “Židovska  nacionalna  država  u  Palestini  bit  će  jednim  od
          najznačajnijih  ishoda  rata.  Sada  možemo  sebi  priuštiti  da  o  toj  temi
          govorimo  otvoreno”  nacionalna  domovina  u  prostornom  i  povijesnom
          središtu svijeta dat će Židovu ‘određenje’ (hik) “Neki pokušavaju praviti
          razliku između židovske vjere i hebrejske nacije, ali u uvriježenom gledištu
          o njihovu širem identitetu zasigurno nema puno razlike”.11
            Njihov  je  velebni  plan  bio  povezati  ogromne  engleske  kolonijalne
          posjede, od rudnika zlata i dijamanata Cecila Rhodesa i Rothschildove
          kompanije Consolidated Gold Fields (Konsolidirana zlatna polja) u Južnoj
          Africi  prema  sjeveru  do  Egipta  i  vitalnog  pomorskog  puta  kroz  Sueski
          kanal pa nadalje kroz Mezopotamiju, Kuvajt i Perziju do Indije na istoku.
            Britansko osvajanje njemačke kolonije Tanganjike (Njemačke Istočne
          Afrike) u centralnoj Africi, 1916. godine, nije bilo odlučujućom bitkom
          koja je dovela Nijemce za pregovarački stol; tim je osvajanjem, ustvari,
          stavljena završna vitalna karika u lancu uspostave britanske imperijalne
          vlasti, od Rta dobre nade do Kaira.
            Ona  velika  sila  koja  je  u  stanju  kontrolirati  taj  ogroman  prostor
          kontrolirat  će  i  najvrednije  strateške  sirovine  svijeta,  od  zlata,  koje  je
          osnova međunarodnog zlatnog standarda za svjetsku trgovinu, do nafte,
          novoga izvora energije modernoga industrijskog doba 1919.
            Ta  geopolitička  stvarnost  jednako  je  na  djelu  i  1990-ih  godina  kao


                                                                      63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68