Page 59 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 59

upravo suprotno obećanje Francuskoj na području Srednjeg istoka, Velika
          Britanija  i  Francuska  izdale  su  novu  Englesko-francusku  deklaraciju  7.
          novembra  1918.,  četiri  dana  prije  europskog  potpisivanja  primirja,  tj.
          završetka  rata  s  Njemačkom.  Nova  je  Deklaracija  proklamirala  da  se
          Engleska i Francuska bore za “potpuno i konačno oslobođenje naroda tako
          dugo obespravljenih od strane Turaka i za uspostavu nacionalnih vlada i
          organa vlasti čija će vlast proizlaziti iz volje i slobodnog izbora domaćega
          stanovništva.”6
            Taj  se  plemeniti  cilj  nije  nikada  ostvario.  Kad  su  svečani  zavjeti  iz
          Versaillesa  potpisani,  Britanija  je,  sa  svojom  vojskom  od  oko  milijun
          vojnika  u  tom  području,  uspostavila  vojnu  kontrolu  i  nad  francuskom
          zonom Srednjeg istoka.
            Dana 30. septembra 1918. Francuska je već pristala na britanske uslove
          za stvaranje onoga što se zvalo “zonama privremene vojne okupacije”. Po
          tome će sporazumu Britanija okupirati tursku Palestinu, a taj će se ustroj
          zvati Upravljanje okupiranim neprijateljskim teritorijem, zajedno s ostalim
          dijelovima britanske sfere.
            Svjesni  činjenice  da  Francuska,  poslije  iscrpljujućega  rata  u  Europi,
          nije u stanju prebaciti značajnije vojne snage u svoja područja Srednjeg
          istoka, Britanija je velikodušno ponudila da ona, tj. Britanija, preuzme
          vrhovnu  vojnu  upravu  nad  cijelim  područjem,  a  general  Sir  Edmund
          Allengv, glavni komandant egipatskih ekspedicijskih snaga, postao je de
          facto vojni diktator nad cijelim arapskim Srednjim Istokom nakon 1918.
          godine, uključujući i francusku sferu. U jednom privatnom razgovoru u
          Londonu, u decembru 1918. godine britanski je premijer Lloyd George
          rekao francuskom premijeru Clemenceauu da Britanija želi da Francuska
          pripoji  “Mosul  Iraku  i  Palestinu  od  Dana  do  Beershebe  pod  britansku
          upravu”. Zauzvrat je Francuskoj rečeno da su joj osigurana preostala prava
          na područje šire Sirije i polovica udjela u eksploataciji mosulske nafte, kao
          i jamstvo britanske potpore u Europi u poslijeratnom razdoblju, u slučaju
          da Francuska bude ikada morala “odgovoriti” na njemačko djelovanje na
          Rajni.7
            Taj je intimni dogovor izvršio pripreme za duboke i tragične događaje
          koji će se zbiti kasnije.






                                                                      59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64