Page 59 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 59
upravo suprotno obećanje Francuskoj na području Srednjeg istoka, Velika
Britanija i Francuska izdale su novu Englesko-francusku deklaraciju 7.
novembra 1918., četiri dana prije europskog potpisivanja primirja, tj.
završetka rata s Njemačkom. Nova je Deklaracija proklamirala da se
Engleska i Francuska bore za “potpuno i konačno oslobođenje naroda tako
dugo obespravljenih od strane Turaka i za uspostavu nacionalnih vlada i
organa vlasti čija će vlast proizlaziti iz volje i slobodnog izbora domaćega
stanovništva.”6
Taj se plemeniti cilj nije nikada ostvario. Kad su svečani zavjeti iz
Versaillesa potpisani, Britanija je, sa svojom vojskom od oko milijun
vojnika u tom području, uspostavila vojnu kontrolu i nad francuskom
zonom Srednjeg istoka.
Dana 30. septembra 1918. Francuska je već pristala na britanske uslove
za stvaranje onoga što se zvalo “zonama privremene vojne okupacije”. Po
tome će sporazumu Britanija okupirati tursku Palestinu, a taj će se ustroj
zvati Upravljanje okupiranim neprijateljskim teritorijem, zajedno s ostalim
dijelovima britanske sfere.
Svjesni činjenice da Francuska, poslije iscrpljujućega rata u Europi,
nije u stanju prebaciti značajnije vojne snage u svoja područja Srednjeg
istoka, Britanija je velikodušno ponudila da ona, tj. Britanija, preuzme
vrhovnu vojnu upravu nad cijelim područjem, a general Sir Edmund
Allengv, glavni komandant egipatskih ekspedicijskih snaga, postao je de
facto vojni diktator nad cijelim arapskim Srednjim Istokom nakon 1918.
godine, uključujući i francusku sferu. U jednom privatnom razgovoru u
Londonu, u decembru 1918. godine britanski je premijer Lloyd George
rekao francuskom premijeru Clemenceauu da Britanija želi da Francuska
pripoji “Mosul Iraku i Palestinu od Dana do Beershebe pod britansku
upravu”. Zauzvrat je Francuskoj rečeno da su joj osigurana preostala prava
na područje šire Sirije i polovica udjela u eksploataciji mosulske nafte, kao
i jamstvo britanske potpore u Europi u poslijeratnom razdoblju, u slučaju
da Francuska bude ikada morala “odgovoriti” na njemačko djelovanje na
Rajni.7
Taj je intimni dogovor izvršio pripreme za duboke i tragične događaje
koji će se zbiti kasnije.
59