Page 58 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 58

F. William Engdahl: Stoljeće rata

            Britanija  je  bila  prisiljena,  zbog  svoje  relativno  slabe  moći  nakon
          katastrofalnog neuspjeha njezina pohoda na Gallipoli 1915. godine, dati
          Francuskoj naftne koncesije u Mosulu, osim što je priznala ranije francuske
          posjede na Levantu. Ali, britanski je gubitak naftnih bogatstava u Mosulu
          bio samo privremen taktički potez u njezinu dugoročnom planu stjecanja
          kontrole nad svjetskim zalihama nafte, kao što ćemo vidjeti.


                         “Dvaput prodali istoga konja”

            Kad su pojedinosti sporazuma Sykes-Picot objelodanjene, najveća su
          neugodnost Britancima bila istovremena i otvoreno proturječna obećanja
          koja je Engleska dala arapskim poglavarima radi postizanja arapske pobune
          protiv turske vlasti tokom rata.
            Britanija  je  zadobila  neprocjenjivu  vojnu  potporu  arapskih  snaga
          kojima je zapovijedao šerif Husein ibn Ali, hašemitski emir Meke i čuvar
          svetih muslimanskih mjesta Meke i Medine. Britanija je uvjerila arapske
          snage, koje su služile pod zapovjedništvom T. E. Lawrencea (“Lawrencea
          od  Arabije”),  da  će  za  njihovu  pomoć  u  poražavanju Turaka  Engleska
          poslije rata osigurati puni suverenitet i neovisnost Arapa. Ta su uvjeravanja
          bila sadržana u nizu pisama koja je napisao Sir Henry McMahon, engleski
          visoki povjerenik u Egiptu, šerifu Huseinu od Meke, koji se u to vrijeme
          sam proglasio vodom Arapa.
            Lawrence  je  bio  potpuno  svjestan  britanske  prijevare  Arapa  u  to
          vrijeme. “Riskirao sam prijevaru”, priznao je nekoliko godina kasnije u
          svojim memoarima, “zbog uvjerenja da je pomoć Arapa bila neophodno
          potrebna za našu jeftinu i brzu pobjedu na Istoku, i da je bolje da pogazimo
          svoju riječ i pobijedimo, nego da izgubimo”. Nadahnuće Arapa bilo je
          našim glavnim oruđem za dobivanje rata na Istoku. Zato sam ih uvjerio da
          Engleska drži svoju riječ u slovu i duhu. U tom su uvjerenju obavljali svoje
          lijepe zadatke; ali, naravno, umjesto da budem ponosan na ono što smo
          zajedno uradili, bio sam neprestano i krajnje posramljen.”5
            Jedan dio te “jeftine i brze pobjede” bio je gubitak 100.000 arapskih
          života. Ali, Britanija je ubrzo iznevjerila svoja obećanja potezom kojim je
          za svoje interese prigrabila ogromna naftna i politička bogatstva arapskog
          Srednjeg istoka.
            Kao  sol  na  ranu,  kad  je  objelodanjeni  sporazum  Sykes-Picot  otkrio



          58
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63