Page 123 - Kuran

* 28. "O narode moj," - govorio je on - "da vidimo! Ako je meni jasno ko
je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi
za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate?
* 29. O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene
nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja
vidim da ste vi narod koji ne zna.
* 30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao?
Zašto se ne urazumite?
* 31. Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ - niti: ’Meni je
poznata budućnost’ - niti kažem: ’Ja sam melek’ -
* 32.-------

* 33. "O Nuhu," - rekoše oni - "ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si
se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!"
* 34. "To će vam učiniti samo Allah ako bude htio" - reče on - "i vi nećete
moći umaći.
* 35. Ako vas Allah hoće ostaviti u zabludi, neće vam savjet moj koristiti,
ma koliko vas ja želio savjetovati. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se
vratiti."
* 36. Zar ovi da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh
će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete."

* 37. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su već vjernici, niko više iz
naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni
stalno čine,

* 38. I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se
više zbog nevjernika - oni će, sigurno, biti potopljeni!”
* 39. I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine
naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama" - govorio je on -
"rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate,
* 40. i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci
biti."
* 41. I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi
smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad
svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!” - a malo je bilo onih
koji su s njim vjerovali.
* 42. I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka
pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je."
* 43. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina
svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s
nevjernicima!” -

118