Page 169 - Kuran
P. 169

* 58. Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za
               ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka
               određeni čas, od koga neće naći utočišta.
                   * 59. A ona sela i gradove* smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu
               vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili.
                   * 60. A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do
               mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići."*
                   * 61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju,
               zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
                   * 62. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu,
               jer smo se od ovog našeg putovanja umorili."

                   * 63. "Vidi!" - reče on - "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam
               zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne
               spomenem - mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!"
                   * 64. "E, to je ono što tražimo!" - reče Musa, i njih dvojica se vratiše
               putem kojim su bili došli,
                   * 65. i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome
               što samo Mi znamo naučili.
                   * 66. "Mogu li da te pratim" - upita ga Musa - "ali da me poučiš onome
               čemu si ti ispravno poučen?"

                   * 67. "Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati" - reče onaj -
                   * 68. "a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?"
                   * 69. "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da" - reče Musa - "i da ti se
               neću ni u čemu protiviti."

                   * 70. "Ako ćeš me već pratiti" - reče onaj - "onda me ni o čemu ne pitaj
               dok ti ja o tome prvi ne kažem!"
                   * 71. I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar
               je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo
               krupno!"
                   * 72. "Ne rekoh li ja" - reče onaj - "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa
               mnom?"
                   * 73. "Ne karaj me što sam zaboravio" - reče - "i ne čini mi poteškoće u
               ovome poslu mome!"
                   * 74. I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi,
               Musa reče: "Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si,
               zaista, nešto vrlo ružno!"

                   * 75. "Ne rekoh li ja tebi" - reče onaj - da ti, doista, nećeš moći izdržati sa
               mnom?"



                                             164
   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174