Page 184 - Kuran
P. 184

21 . Al-Anbiya' - Vjerovjesnici
                                       Mekka - 112 ajeta


                   U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!



                   * 1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne
               mare za to.
                   * 2. I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se,
               slušajući je, ne podsmjehuju
                   * 3. srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto
               drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"

                   * 4. "Gospodar moj zna" - reče on - "šta se govori i na nebu i na Zemlji;
               On sve čuje i sve zna!"
                   * 5. Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je
               pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"
                   * 6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa
               zar će ovi vjerovati?

                   * 7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte
               sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
                   * 8. Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni
               bili.

                   * 9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli,
               spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.
                   * 10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne
               opametite?
                   * 11. A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije
               kojih smo druge narode podigli!

                   * 12. I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
                   * 13. "Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda
               će vas neko što upitati."
                   * 14. "Teško nama," - oni bi govorili - "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

                   * 15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno,
               nepomičnim.
                   * 16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se
               zabavljamo.





                                             179
   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189