Page 222 - Kuran

* 37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći
oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."

* 38. "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije
nego što oni dođu da mi se pokore?"
* 39. "Ja će ti ga donijeti" - reče Ifrit, jedan od džina - "prije nego iz ove
sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."
* 40. "A ja ću ti ga donijeti" - reče onaj koji je učio iz Knjige - "prije nego
što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega
postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da
li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist
zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.
* 41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće
prepoznati!"

* 42. I kad ona dođe, bi joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" - "Kao da
je on!" - uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo
muslimani."

* 43. A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo
Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.
* 44. "Uđi u dvoranu!" - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je
duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim
staklom popločana!" - reče on. - "Gospodaru moj," - uzviknu ona - "ja sam se
prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu,
Gospodaru svjetova!"
* 45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino
Allahu - a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.
* 46. "O narode moj," - govorio im je on - "zašto tražite da vas stigne
kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi
vam se ukazala milost?"
* 47. "Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" -
rekoše oni. - "Od Allaha vam je i dobro i zlo" - reče on -"vi ste narod koji je
stavljen u iskušenje."
* 48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.
* 49. "Zakunite se najtežom zakletvom" - rekoše - "da ćemo noću njega i
porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći:
’Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu
govorimo.’"

* 50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,
* 51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo
sve - i njih i narod njihov,

217