Page 91 - Kuran
P. 91

* 103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavešinama
               njegovim sa dokazima Našim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj
               kako su skončali oni koji su nered činili.
                   * 104. I Musa reče: "O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!
                   * 105. Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan
               dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"
                   * 106. "Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš.”
                   * 107. I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina;
                   * 108. i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.
                   * 109. Glavešine naroda faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, vješt
               čarobnjak,
                   * 110. on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?"
                   * 111. "Zadrži njega i brata njegova”, rekoše, "a pošalji u gradove one koji
               će sakupljati,
                   * 112. preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."
                   * 113. I faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako
               budemo pobjednici?" - upitaše.
                   * 114. "Da" - reče - "i bićete mi, zaista, bliski."
                   * 115. "O Musa"- rekoše onda - "hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?"
                   * 116. "Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih
               prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.
                   * 117. I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta
               sve ono čime su oni bili obmanu izveli.
                   * 118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su
               oni priredili,
                   * 119. i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi,
                   * 120. a čarobnjaci se licem na tle baciše.
                   * 121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše,

                   * 122. "Gospodara Musaova i Harunova!"
                   * 123. "Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu
               faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega
               stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi!
                   * 124. Izodsijecaću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će
               vas sve razapeti!"
                   * 125. A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!




                                             86
   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96