Page 93 - Kuran

* 140. Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, o On vas je iznad
ostalog svijeta uzdigao?"

* 141. I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas
neizmjerno mučili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu
ostavljali, to je bilo teško iskušenje od Gospodara vašeg -
* 142. Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset
noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar
njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu:
"Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su
smutljivci!"
* 143. I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar
njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" - "Ne
možeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na
svom mjestu, vidjećeš Me!" I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On
ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče:
"Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"
* 144. "O Musa,"- reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom
poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan
budi!"
* 145. I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za
svašta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridržava onoga
što je u njima ljepše!" A pokazaću vam i zemlju grješnika.
* 146. Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova
na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide neće ga vjerovati: ako vide
Pravi put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je
prihvatiti. To zato što će dokaze Naše poricati i što će prema njima
ravnodušni biti.
* 147. A onima koji dokaze naše ne budu priznavali i koji u susret na
onome svijetu ne budu vjerovali, biće poništena djela njihova. Zar će biti
drukčije kažnjeni nego kako su radili?
* 148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga
kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem
Pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.
* 149. I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni
rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista
ćemo biti izgubljeni!"
* 150. A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: "Kako
ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste požurili i o naređenje
Gospodara svoga se oglušili?" - i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i
poče ga vući sebi. "O sine majke moje," - reče Harun - "narod nije nimalo do
mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj
mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili."

88