Page 184 - Ilijada
P. 184

Homer: Ilijada



                              Ubih ga odgoneć krave za naknadu. Braneći krave
         675                  Među rtnicima prvi od koplja mojega pade;
                              Kad on pade, seljaci razbježe se onda kud koji.
                              Iz polja plijena mi veoma sagnasmo mnogo:
                              Goveđih sagnasmo stada pedeset, toliko ovaca,
                              A toliko i svinja i rasutih kozijih stada,
         680                  Sto i pedeset odande plavogrivih sagnasmo konja,
                              Kobila samih, i mnoga još pod sobom imaše ždr'jebe.
                              Sve to u Nelejev Pilos odagnasmo; stignemo noću
                              U grad, te u srcu svom se poveseli otac mi Nelej,
                              Što sam mlađahan pošo u borbu i doveo mnogo.
         685                  U osvit zore uzmu glasnici vikat, nek dođu
                              Oni, koji su duga u Elidi imali divnoj;
                              Onda se skupe pilske čelovođe i plijen d'jelit
                              Stanu, jer mnogima od nas Epejci bjehu dužnici;
                              Malo nas bješe u Pilu, da ne bismo imali štete.
         690                  Štetu nam učini jaki Heraklo došavši k nama
                              Pređašnjih godina jednoć, junake najbolje pobi.
                              U nezazornog bjesmo u Neleja dvanest sinova,
                              Od svih ostadoh ja, a drugi su svi pobijeni.
                              Tako su napržiti Epejci mjedenhalje otad
         695                  Svakakva u obijesti bezakonja činili nama.
                              Stado goveda tada i veliko stado ovaca,
                              Trista si glava starac izabere i još pastire,
                              Jerbo je i on mnogo u Elidi imao duga:
                              Četiri obduljaša pa i kola s konjima tima,
                                                                           35
         700                  Kad su na utrku došli. Za tronog su imali trčat,
                              Al' ih junacima kralj zadrži Augija sebi,
                              Otpravi upravljača za konjima žalosna svojim.
                              Poradi čina tog i riječi srdit starina
                              Uzme veoma mnogo, a ostalo narodu dade,
         705                  Neka među se d'jele, da jednako zapadne svakom.
                              Sve mi svršismo to i bozima okolo grada
                              Žrtve prinesosmo već, al' dana treoega mnogi
                              Na kopitonogim konjma Epejci banuše naglo,
                              Med njima oružana Moliona do dva su bila,
         710                  Jošte dječaci junaštvu, žestini nevješti jošte.
                              Ima grad Trioesa, na br'jegu strmome stoji
                              Uz vodu Alfej daleko na međi pjeskovitog Pila:
                              Taj grad podsjedat stanu želeći njega razorit.
                              Ali cijelim poljem kad prođu, nama Atena
         715                  Glasnicom noću doteče sa Olimpa i nama javi,
                              Neka se oružamo, i Piljani skupe se rado,
                              Brzo pohite oni vojevat; al' ne dade Nelej,
                              Da se i ja oružam, i konje sakrije meni,
                              Misleći, da ja jošte ne umijem poslova ratnih;

               35  700. "za tronog su imali trčat", tj. tronog je bio postavljen za obdulju.


                                                                                                       184
   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189