Page 189 - Ilijada
P. 189

Homer: Ilijada



          30                  Te sve uravni on uz Helespont, silno što struji,
                              Obalu veliku svu on ogrne opet pijeskom
                              Uništiv zid i rijeke navrnu u koritp natrag,
                              Kako su i prije vodu ljepoteku u more lile.
                                                                       2
                                 Tako su dakle bozi Posidon i s njim Apolon
          35                  Poslije htjeli učinit. A tada okolo zida
                              Tvrdoga plane vika i borba, na kulama stanu
                              Gađane pucati grede, Argejce udari Zeusov
                              Bič, te stisnuti tad se kod prostranih ustave lađa
                              Ljutoga štra ugonjača bojeći se Hektora divnog,
          40                  A on se sličan oluji ko i prije boraše hrabro.
                              Kao kada se lav il' vepar kočeć se snagom
                              Među lovačkim psima, med lovcima nalazi gdjegod;
                              Oni se poput zida na njega poređaju redom
                              I iz ruku gusta na njega bacaju koplja,
          45                  Ali se lavovo srce il' veprovo hrabro ne boji
                              Niti preda, već sama hrabroća ga njegova smakne,
                              Mnogo se okreće on i napada junačke rede
                              I kud se pravce zatrči, junaka uzmiču redi:
                              Tako je u vrevi Hektor obilazeć molio druge
          50                  Svoje, nek preskoče jarak, i potico; al' se ni konji
                              Brzi usudili n'jesu; na kraju samom stojeći
                              Oni rzati počnu bojeći se širokog jarka;
                              Nije se izbliza mogo preskočiti a niti pr'jeći,
                              Jer su se strmeni bile nadvodile na obje strane
          55                  Uzduž čitavog jarka, odozgo bijaše oštro
                              Tu zabodeno kolje (Ahejci su visoko kolje
                              Na gusto metnuli tu, od dušmana da obrana bude);
                              Ne bi vukući kola s kotačima krasnima lako
                              Ušo konj, a pješaci pomišljaše, ne bi li mogli.
          60                  Tada k Hektoru smjelom Pulidamas stupi i reče:
                              "Hektore i druge vi pomoćnika i Trojaca vođe,
                              Ludo kroz jarak ovaj brzonoge gonimo konje!
                              Vrlo je teško prijeći preko njeg, jerbo nad njime
                              Strše oštiljati koci, a uz njih je ahejski bedem.
          65                  Konjici  s kola tu ni sići niti se borit
                                     3
                              Ne bi nikako mogli, u t'jesnu bi mogli postradat.
                              Višnji gromovnik Zeus pogubiti hoće li ove
                              O zlu im radeć te kani l' Trojancima na pomoć biti,
                              Doista htio bih ja, da to se dogodi odmah,
          70                  Bez slave propali tu Ahejci daleko od Arga!
                              Ako l' se okrenu pak. Ahejci i uzbiju natrag
                              Od crnih lađa nas, te u iskopan padnemo jarak,

               2  11-33. Posidon i Apolon ruše ahejski bedem s dopuštanjem Zeusovim; vidi u 7. pjev., st. 445-463. Po
               svoj prilici pjesnik je ovo umetnuo  da  bi  svojim  slušačima protumačio kako se dogodilo, te se od
               slavnoga onog bedema do njegova (tj. pjesnikova) vremena nije nikakav ostatak sačuvao.
               3  65. "konjici", tj. uzdodrže; vidi 11. pjev., st. 51-52.


                                                                                                       189
   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194