Page 180 - Ilijada
P. 180

Homer: Ilijada



                                      E. Ajas suzbijen od Zeusa. 521-574.


                              Videć Kebrion Trojance u boju kako se metu,
                              Stojeć uz Hektora njemu ovako zboriti počne:
                              "Hektore, mi se sami med Danajci vrzemo ovdje
                              Opakoj vrevi ratnoj na kraju, a Trojci se drugi
         525                  Metu, miješaju svi, i sami i njihovi konji,
                              Ajas, ih vija sin Telamonov, dobro ga spazih,
                              Jer mu je široki štit na plećima. Nego okren'mo
                              I mi onamo kola i konje, gdjeno pješaci
                              S konjici zao boj zavrgavaju i kolju jedni
         530                  Druge, i med njima huk neutažljiv tamo je nasto."
                                 Reče Kebrion i konje ljepogrive zvizgavim bičem
                              Ošine odmah, i oni oćutjevši udarac biča
                              Brzo kroz Trojce kola provezu i kroz Ahejce
                              Gazeć mrtvace silne i štite. Osovina kolna
         535                  Sva se okaljala krvlju i v'jenci u stajala kolnog,
                              Na njih su s kopita konjskih i s naplataka točaka
                              Vrcale kaplje, a Hektor veoma u junačku vrevu
                              Željaše zaći te skočit i razbit je. On med Ahejce
                              Baci pomaganju zlu i malo se ostane koplja.
         540                  Onda nastavi Hektor obilazit redove vojske,
                              Štit mu u rukama bješe i kameni veliki i mač,
                              Ali se uklanjao, da Ajasa susreo ne bi
                              Jer mu je kratio Zeus, da se s boljim bori junakom.
                                                                               31
                              Stravu u dušu Zeus visokovladni Ajasu vrgne;
         545                  On se zapanji i štit sedmokožni bacivši za se
                              Nagne bježat po vojsci obaziruć se ko zvjerka,
                              On se okreto te korak za korakom sve izmjenjivo.
                              Kao što sjevkastog lava od obora goveđeg gone
                              U brzi bijeg psi i seljaci, što na polju žive,
         550                  Svu noć stražeći budni ne dadu oteti lavu
                              Goveđeg debelog mesa, navaljuje mesa želeći
                              Lav, al ne može ništa učiniti, jer na nj iz ruku
                              Smionih gusta koplja i gorući ugarci na njeg
                                                                         32
                              Padaju, kojih se plaši, iako je žestok veoma;
         555                  Zorom odlazi dalje, a u srcu svome je bolan:
                              Tako od Trojanaca uzmače s bolnijem srcem
                              Vrlo nerado Ajas za ahejske bojeć se lađe.
                              Kao kad magarac spori dječacima prkosi iduć
                              Na njivu, batina mnogo oko njeg se slomilo veće,
         560                  Al' on po ravnom pase po usjevu; njega dječaci
                              Batinama tuku, al' snaga je njihova slaba,

               31  542-543. Ti su stihovi valjada poslije umetnuti, jer se ne vidi zašto bi se sada Hektor uklanjao Ajasu
               i zašto bi to bila volja Zeusova.
               32  553. Lav se boji vatre u noći, zato ga i danas gorućim ugarcima plaše i odgone ljudi u onim zemlja-
               ma gdje ima ta zvijer.


                                                                                                       180
   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185