Page 219 - Ilijada
P. 219

Homer: Ilijada



         775                  "Kada je, Hektore, srce u tebe, da nekriva kriviš,
                              Drugi put htio bih ja otpočinut od boja jednoć,
                              Jer nejunaka me sasvim porodila nije baš mati.
                              Otkad si kod lađa ti drugare potako na boj,
                              Otkad smo ovdje mi i bez prekida s danajskom vojskom
         780                  Bijemo boj, a drugari su mrtvi, za koje sad pitaš;
                              Samo je uteko Dejfob, i Helen snažni je vlastelj
                              Uteko, - ranjeni su obojica kopljima dugim
                              U ruku, ali je smrt Kronion odvratio od njih.
                              Sada nas, Hektore, vodi, kud srce i duša ti veli,
         785                  Mi ćemo za tobom b'jesno pohitjeti svud, i junaštva
                              Mislim da neće nedostat, koliko smo snagom vrijedni,
                              A preko snage se borit ni žestoki ne može junak."
                                 Tako mu reče junak te srce nagovori bratu;
                              Odu, gdjeno je boja i pokolja najviše bilo,
         790                  Gdje je nezazorni bio Pulidamas, Falkes, Kebrion
                              I još bogoliki junak Polifet, Ortej i Palmis,
                              Hipotionovi sini Askanij, a drugi Moris;
                                                                     34
                              Ta su dvojica došla za zamjenu u zoru juče
                              Iz Askanije grudne, na borbu Zeus ih potače.
         795                  Oni pođoše slični oluji i vjetrima teškim,
                              Koje je na zemlju grom Kroniona potjero Zeusa,
                              S golemom bukom padnu u pučinu, vali se silni
                              Motati na moru stanu po prešumnome, ko greben
                              Nakrivo ispinju se, sad dolaze jedni, sad drugi:
         800                  Tako i Trojci sad jedni, sad drugi stisnuti čvrsto
                              Sjajuć u oružju svom za vođama iđahu svojim.
                              Sve ih je vodio Hektor ljudomori Aresu slični,
                              Prijamov sin, sa štitom, što svuda jednako krije,
                              Sa mnogo koža, i mjedi po njemu bijaše mnogo;
         805                  Sjajna se kaciga tresla na čelu Hektoru divnom.
                              Okolo četa je stupao svud i svakako gledo,
                              Neće l' Ahejci uzmaći pred njime, što štit ga je krio,
                              Ali pomesti nije Ahejcima mogao srce.
                                 Kračuć široko Ajas zatače Hektora na boj:
         810                  "Bliže, o nesretniče, pristupi, čemu Argejce
                              Plašiš samo onako? U boju nevješti n'jesmo,
                              Nego je opaki bič Ahejce svladao Zeusov.
                              Negdje se nada srce u tebi, da ćeš nam lađe
                              Uništit, ali su brze na obranu i nama ruke.
         815                  Mnogo će prije ruke osvojit i rasuti naše
                              Grad vaš žitelja puni! A tebi samome velim,
                              Da je već blizu dan, u koji ćeš nagnuvši u b'jeg
                              Moliti oca Zeusa i ostale bogove vječne,
                              Da ti ljepogrivi konji od jastreba hitriji budu,

               34  792. Ovdje bi prema stihovima 740-744. i 751-753. trebalo da vojvode trojanske vijećaju, ali o tome
               vijećanju nema ni riječi; ili je pjesnik zaboravio da o tome što kaže ili su stihovi gdje je to bilo ispali.


                                                                                                       219
   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224