Page 224 - Ilijada
P. 224

Homer: Ilijada



                              U Pleuronu su oni i u strmom u Kalidonu
                              Živjeli: Agrij i Melas i Enej konjanik treći,
                              Oca mojega oca, junaštvom prvi je bio.
                              Enej je ostao tamo, a moj se nastani otac
         120                  Nakon lutanja duga u Argosu po volji valj'da
                              Zeusa i bogova drugih; Adrestovom jednom se kćerju
                              Oženi, žitkom obilan dom i oranica dosta
                              Imaše pšenice punih, a okolo voćnjaci bjehu,
                              Imo je mnogo ovaca; med Danajci kopljanik prvi
         125                  Bješe, - ta bit ćete čuli o svemu, je l' istina prava.
                              Zato nemojte zlim i rđavim držati rod moj
                              I ne pogrdite r'ječ, kad je javno izreknem vama.
                              Hajd'mo od nevolje u boj, iako ranjeni jesmo,
                              Tamo se samima valja od borbe i od strijela
         130                  Uklanjat, da se tko ne dobavi na ranu rane,
                              Al' ćemo poticat druge i hrabriti, koji se srcu
                              Svome ugađajući ne bore, stojeći daleko."
                              Reče, a oni ga čuju i rado se pokore njemu,
                              Pođu; junacima kralj Agamemnon naprvo pođe.
         135                     To je spazio bog zemljotresac preslavni dobro,
                              Te on za njima staru junaku naličan pođe.
                              Desnicu primi on Agamemnona, Atreju sina,
                              Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
                                 "Sad se, Atrejev sine, Ahileju opako srce
         140                  Raduje negdje u grudma, kad motri ahejsku bježan
                              I krv, jer nimalo duše u njega doista nema!
                              Ali nestalo njega, i bog mu uzeo oči!
                              Još se blaženi bozi na tebe ne srde posve,
                              Nego će trojanske negdje čelovođe mudre zaprašit
         145                  Jošte široko polje, i sam ćeš ih vidjeti jošte
                              Gdjeno od lađa bježe u Ilij i od čadora."
                                 Tako reče Posidon i krikne pa odjuri poljem,
                              Krikne, kao što devet il' deset tisuća ljudi
                              Jeknut u ratu zna zavrgavajuć svađu i borbu,
         150                  Tako zemijotresac silni iz grudi istisne tada
                              Glas i tako svakom Ahejcu veliku hrabrost
                              U srce vrgne, u boju bez prekida neka se bori.



                                  6. Hera zanosi i uspavljuje Zeusa. 153-360.

                                 Hera zlatotrona stojeć na glavici Olimpske gore
                              Gledaše očima dolje te u bici, junačkoj slavi,
                                                            8
         155                  Odmah rođenog brata i djevera  spazi gdje brza
                              Sopeći, te se u duši u svojoj poveseli ona,

               8  155. Posidon je Heri brat i djever, jer je ona Zeusu sestra i žena, a Posidon je Zeusu brat.


                                                                                                       224
   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229