Page 223 - Ilijada

Homer: Ilijada

70 Tu da Ahejci daleko od Argosa bez slave padnu;
Kako sam znao prije, Argejce rado da brani,
Tako znadem i sada, sa bozima blaženim drugim
One da slavi, a ruke saveza i srce naše.
Al' sad, kao što velim, učinimo dajmo ovako:
75 Blizu mora što god imade naprvo lađa,
Sve ih potegnimo mi i povucimo u more divno,
Kamenom ih nad vodom učvrstimo, dokle nam tiha
7
Ne dođe noć, - i tada Trojanci prestat će možda
Od boja, i mi ćemo povući druge sve lađe.
80 Zamjere nije bijedi umaći niti po noći,
Bolje se čovjeku spasti bježeći negoli propast."
Mrko pogledav njega Odisej dosjetljivi reče:
"Kakva ti, Atride, riječ iz ograde zubne izmače?
Ej ti da, prokletniče, navaljalom upravljaš drugom
85 Vojskom, a nama kralj da nijesi, kojim je Zeus-bog
Od rane mladosti dao do u starost, bojeve teške
Da nam valjade biti, da u njima pogine svaki!
Prostranih ulica grad zar tako trojanski misliš
Ostavit, zbog kog bijede i čemera imasmo mnogo?
90 Šuti, da besjedu takvu Ahejac ne čuje drugi,
Koje ni jeđan čovjek kroz usta preveo ne bi,
Koji pameću svojom govoriti znade, što valja,
Kojino žezlo nosi, i kome je narod toliki
Poslušan, kao što ti med Argejcima mnogima vladaš;
95 Sada ti pamet korim veoma, što si to reko,
Koji u more veliš potegnuti pokrite lađe,
Dokle još traje rat i bojna cika, veselja
Da bude Trojcem, što sada i tako su silniji od nas,
A nama prijeka propast da dođe, jer tad Ahejci
100 Ne bi odoljeti mogli, da u more lađe povuku,
Nego će sa strahom bježat i prestajati od borbe.
Onda će uditi tvoj, o glavo narodna, savjet."
Na to junacima kralj Agamemnon odgovori njemu:
"Teškim me pr'jekorom ti, Odiseju, u srce dirnu
105 Ja ti ne govorim evo, da dobro pokrivene lađe
U more sada povuku preko volje ahejski sini.
Nek se sad javi, tko znade izreći mudriju miso,
Bio star ili mlad, ugodit će svakako meni."
Med njima započne riječ Diomed, grlati bojnik:
110 "Blizu je čovjek, - i dugo ne tražimo - ako vas volja
Poslušat mene, i nek mi ne zamjera ljutito svaki,
Što sam vijekom svojim među vama najmlađi svima;
Ali se ponosim i ja, od oca čestita da sam
Tideja, kojega hum u Tebi nasuti krije.
115 Tri se Porteju sina nezazorna rodiše i svi

7 77. "kamenom", vidi 1. pjev., st. 436.

223