Page 30 - Ilijada
P. 30

Homer: Ilijada



                              Stegana izrežu onda komade i pretilinom
                              Obviju u dva savitka i pokriju mesnim komadma.
                                                                              16
         425                  Stegna na bezlisnima na glavnjama paliti stanu,
                              Utrobu pak nabodav pridrže iznad Hefesta.
                                                                        17
                              Kada se spališe stegna, kad utrobe kušaše oni,
                              Razrežu i drugo sitno i nataknu zatim na ražnje;
                              Pomnjivo sve ispeku i onda s ražnjeva skinu.
         430                  A kad prestanu veće od posla i priprave gozbu,
                              Stanu se gostit, i gozbe premaklo se nije im srcu
                              Podjednake, pa žudnju kad za jelom već i za pićem
                              Namire, zborit im počne Gorenjani konjanik Nestor:
                              "O Agamemnone kralju, o Atrejev preslavni sine,
         435                  Ovdje nam ne treba dugo govoriti niti odlagat
                              Posao, što nam ga bog izručuje evo i sada.
                              Nego neka glasnici mjedenhalje sada Ahejce
                              Stanu pozivat, i stanu sakupljati kod crnih lađa,
                              A mi pođimo svi u skupu, kako smo ovdje,
         440                  U vojsku široku i boj zametati oštri što prije."
                                 Reče, i Nestora kralj Agamemnon posluša tada
                              Te on zapovjedi odmah jasnogrlim svojim glasnikom.
                              Neka u rat oni dugovlase zovnu Ahejce.
                              Zvahu glasnici, i narod veoma grnjaše brzo.
         445                  A uz Atrida tad hranjenici Zeusovi knezi
                              Jurnu dijeliti narod, a sjajnoka nato Atena
                              Besmrtnu, nikađa staru, dragocjenu egidu noseć
                              - Trista kitica visi sa egide od sahog zlata,
                              Sve su pletene krasno, i volova svaka vrijedi
         450                  Stotinu - blistajuć njom med ahejski narod poleti
                              Potičuć na boj Ahejce i svakome u srce ona
                              Utisne hrabrost, u boju bez prekida neka se bori.
                              Milije odmah im svima vojevati bude no poći
                              Natrag u očinsku zemlju u prostranim lađama svojim.
         455                     Kao pustošnik oganj kad po šumi gori golemoj
                              Po svim vrhtincima brdskim, te plamen sja iz daljine,
                              Tako je upravo njima, kad kretahu, s oružja silnog
                              Svuda sijevao sjaj i kroz eter dopiro k nebu.
                                 Kao na Asijskom polju Kaistriju okolo voda
         460                  Krilatih ptica mnoga lijetati jata kad stanu,
                              Guske il' labudovi - dugovrate ptice - il' ždrali
                              Ovud lete i onud i krilma se gizdaju svojim
                              Te se spuštavaju cikćuć, sve stoji ih po polju jeka, -
                              Tako se mnoge čete od brodova, i od čadora
         465                  Saspu ispred Skamandra po ravni, a zemlja zatutnji
                              Strašno od topota konjskih i ljudskih nogu, - i sviju

               16  421-424. i 427-432, ti su stihovi bili već u 1. pjev. st. 458- 61. i 464-469. U ovim bilješkama neće se
               više navoditi primjeri za ovakvo ponavljanje stihova jer ih ima vrlo mnogo.
               17  426. "iznad Hefesta", tj. iznad ognja jer je Hefest bog ognja.


                                                                                                       30
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35