Page 326 - Ilijada
P. 326

Homer: Ilijada



         140                  Onda će boj i pokolj i kod nas nastat strahovit
                              Protivu njih, jer mishm, uzmaći će ubrzo oni
                              Te će poći na Olimp med bogove ostale u skup,
                              Pošto ih ruke naše savladaju velikom silom."
                                 Tako rekavši bog mrkovlasi sve ih povede
         145                  K nasipu velikome Herakla božanskog, što bješe
                              Nasut sa obje strane, a njega Atena i Trojci
                              Digoše, kuda bi mogo Heraklo nemani uteć,
                              Kad bi ga goniti stala od obale na polje ravno.
                                                                          12
                              Tu se posade tada Posidon i bogovi drugi,
         150                  Okolo svojih pleći navuku neprobojnu maglu;
                              A drugi drugdje sjednu na vrhu Kalikblone
                              Uza te, svijetli Febe, i Aresa, grade što bije.
                                 Tako su na obje strane u mislima sjedjeli bozi,
                              Rat su se mučni započet i jedni se i drugi jošte
         155                  Ščinjali, a u visini sjedeći Zeus zapov'jedo.



                                          B. Govori prije boja. 156-258.


                                 Tada se napuni konja i ljudi čitavo polje,
                              Mjeđu blistaše ono, pod nogama tutnjaše zemlja,
                              Kada se kretahu skupa. Junaka dva najbolja tada
                              Med vojske obje zađu želeći se borit veoma:
         160                  Sin Anhisov Eneja i ktome božanski Ahilej.
                              Grozan iziđe sin Anhisov prvi na mejdan,
                              Šljem mu se tresaše teški, na pisima nasrtljiv oklop
                              Bješe mu, mjedeno koplje u ruci vrćaše junak.
                              A sin se Pelejev diže Ahilej sa druge strane
         165                  Kao grabežljivi lav, kad ga ubiti skupljeni žele
                              Ljudi - čitavi narod; spočetka oholo stupa
                              Lav, al' kada ga tko od momaka na bitku brzih
                              Pogodi kopljem, tad zine pa savre se, njemu na usta
                              Udara pjena, a srce u grudma mu junačko bije,
         170                  Repom ošibuje leđa i kukove na obje strane
                              I sam potiče sebe na borbu, sijevaju oči
                              Njegove, srce ga vuče na lovce, ne bi li kojeg
                              Zaklao od njih, il' sam zaglavio u vrevi prvoj:
                              Tako Ahileja duša i junačko hrabraše srce
         175                  Naprijed stupit nasuprot junačini divnom Eneji.
                              Kada se jedan drugom nablfzu primaknu oni,
                              Onda progovori prvi brzonogi divni Ahilej:
                              "Što si, Enejo, prošo kroz toliku vrevu i ovdje
                              Stao? Valjada srce na borbu te potiče sa mnom
         180                  Te se konjokrotama Trojancima vladati nadaš

               12  147-148. O onome što je ovdje natuknuo o Heraklu vidi 21. pjev., st. 441-457.


                                                                                                       326
   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331