Page 6 - Ilijada
P. 6

Homer: Ilijada



                              A ti promisli sada, obraniti hoćeš li mene."
                                 Tad odgovarajuć njemu brzonogi reče Ahilej:
          85                  "Ništa se ne boj, već božju izreci volju, što znadeš,
                              Jer Apolona mi boga, što j' Zeusu mio, što s' i ti
                              Njemu, o Kalhase, moliš, kad božje odluke javljaš
                              Danajcem: dokle sam ja u životu, po zemlji dok gledam,
                              Kod lađa koritastih ni jedan te udarit neće
          90                  Teškom rukom, ma rekao ti Agamemnona samog,
                              Koji se diči sad, da je prvi od sviju Ahejac."
                                 Tad se osokoli vrač nezazorni i rekne ovo:
                              "Našoj ne zabavlja bog hekatombi ni zavjetu našem,
                              Već on zadade jade Argejcima i još će zadat
          95                  Poradi svećenika, što njega kralj Agamemnon
                              Pogrdi, ne da mu kćeri na otkupe, ne primi dare.
                              Neće od Danajaca odvratiti pomora grdnog,
                              Dokle milome ocu bez novca, bez otkupa kćerku
                              Sjajnoku ne vratimo, u Hrisu dok hekatombu
         100                  Ne povedemo svetu; a tad ćemo njega umolit."
                                 Tako im rekavši sjedne, a med njima onda se digne
                              Junak, Atrejev sin Agamemnon, silan daleko,
                              Zlovoljan, njegovo srce veoma se napuni gnjeva
                              Mračno, a oči mu budu na oganj žarkoviti nalik.
         105                  Najprije pogleda ljuto na Kalhasa ovo mu veleć:
                              "Ti mi, zloslutni vraču, još nikada dobra ne reče;
                                                                             8
                              Svagda je tebi milo proricati nevolje same,
                              Čestito nikada ništa ni kazo ni svršio n'jesi!
                              I sad odluke božje med Danajci javljaš i zboriš,
         110                  Da im daljnometni streljač Apolon nevolje gradi,
                              Što ja ucjene sjajne za kćerku Hrisovu n'jesam
                              Primiti htio, jer volim kod sebe je ti kući imat;
                              Ova od Klitemnestre, od žene vjerene moje,
                              Draža je meni, jer od nje ni uzrastom ni stasom nije
         115                  Nimalo gora, pa nije ni srcem ni djelima ručnim.
                              Ali i tako ću nju povratiti, ako je bolje;
                              Neću, da propadne narod, već hoću, da ostane čitav.
                              Nego mi spremajte dar, med Argejcima svima da ne bih
                              Bez dara ostao ja, jer tako ni pristojno nije.
         120                  A sad vidite svi, gdje nestaje dara u mene!"
                                 Njemu odgovori na to brzonogi divni Ahilej:
                              "Predični Atrejev sine, od sviju lakomče prvi!
                              Ta dar kako da dadu Ahejci junačine tebi?
                              Mi ni za kakovo blago ne znamo ležeće silno,
         125                  Nego kad uzmemo grade, tad i plijen idemo d'jelit;
                              Nije sad pravo, da narod na gomilu opet ga nosi.
                              Nego djevojku bogu otpusti, pa ćemo tebe
                              Trostruko i četvtrostruko mi naplatit, razorit

               8  106. Tako Agamemnon veli zbog Kalhasova proroštva u Aulidi.


                                                                                                       6
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11